Pogledajmo kako je u opisu faraonovog stradanja i u kontekstu pouke svim generacijama do Sudnjeg dana, spomenuto u Kur´anu jedno veliko načelo. ” A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema nikakvog drugog boga osim Onoga u Kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam !'” (Prijevod značenja Junus, 90)
Priznao je nesretnik da je jedini istinski bog Allah, subhanehu ve te'ala, Koji nije nepoznat, Gospodar prvih i posljednjih, nebesa i Zemlje, Koji jedini zaslužuje da bude obožavan. Svjestan je da ga samo Allah može spasiti iz stanja u kojem se našao, čime priznaje svoju nemoć, a Allahovu svemoć.
I ne samo to, već iskazuje svoju spremnost da svoje svjedočenje praktično dokaže, kako riječi ne bi bile puste i neutemeljene, jer kakva korist od riječi i priznanja bez rada i pokornosti. Iskrena vjera je ubjeđenje i predanost, to je iman i islam koji se traži od svakog čovjeka i džina.
Dočim,to priznanje ovome nije koristilo zato što je vrijeme koje mu je dato na raspolaganje na ovom svijetu već isteklo i što ovo izgovara u času kazne. Kada kazna dođe, kasno je za kajanje. Mnoge njihova nepokornost toliko udalji od istine koja je itekako jasna, i srca im učini tvrdim da i ne pomišljaju da se pokaju. Mnogi bi da vode politiku i pregovore sa
Allahom kada im zatreba spas i misle da mogu sa Njime Uzvišenim kao što rade sa ljudima. Mnogi i ne razmišljaju o moći Uzvišenog kada čine nered na Zemlji. Svemoćni je u stanju ne samo da ih uništi i spriječi u zlu, već često čini stradanja takvih poukom za druge. Uzvišeni kaže:
” Zar sada, a prije si neposlušan bio i nered činio ?! Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe,- ali mnogi ljudi su nemarni u pogledu Naših znakova.” (Prijevod značenja Junus, 91- 92)
• Vjernici, sljedbenici Allahovih poslanika su potpomognuti i na ovom i na budućem svijetu. Onaj Kojeg izvorno i iskreno vjeruju i Kojem su predani ibadetom posvetivši svoj život i smrt Njemu Uzvišenom, neće ih napustiti niti zanemariti. On ima savršenu mudrost i znanje i moramo imati najljepše
mišljenje o svom istinskom Gospodaru. I kada dođemo u iskušenje trebamo znati da vjernik nije gubitnik ako je strpljiv, pokoran i poslušan. Čak i iskušenja u tom slučaju bivaju korisnim i dobrim. To je zadovoljstvo Allahovom odredbom i potpuna predanost. Potrebno je moliti Uzvišenog za učvršćenje i postojanost, rješenje koje je najbolje i da nas sačuva kušnji koje ne možemo podnijeti. Uzvišeni kaže:
” Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na dan kad se dignu svjedoci, na dan kad nepravednicima pravdanja njihova neće od koristi biti; njima pripada prokletstvo i najgore prebivalište.” (Prevod značenja Gafir, 51- 52)
• Allahova pomoć dolazi kada je najpotrebnije i kada su svi uzroci pokidani i nije ostao nijedan osim Njegovog. Uzvišeni kaže:
” Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: ‘Samo što nas nisu stigli !”Neće!’ – reče on- ‘Gospodar moj je sa mnom, On će me uputiti.'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 61-62)
• Velika je pouka u stradanju nepravednika, a ovog posebno. Koliko li ih je samo uništeno i to na vrhuncu njihove obijesti i sile. Kada su mislili da im niko ništa ne može i da svim vladaju i upravljaju došla im je iznenadna i bolna Allahova kazna. Uzvišeni kaže:
” I Faraon posla po gradovima sakupljače: ‘Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni !'” (Prijevod značenja Eš-Šuara, 53- 56)
i kaže:
” I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne.” (Prijevod značenja sura Junus, 90)
” a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)
• Zulumćar bî ponižen i kažnjen, iza njega ostadoše imanja i ljepote, a vjernici naslijediše Allahovu zemlju:
” I koliko ostaviše bašča i izvora i njiva zasijanih i dvorova divnih i zadovoljstava koja su u radosti provodili ! – tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 25 – 28)
• Niko ne žali za zlotvorom niti je ikome teško zbog njegovog nestanka. Zemlja i njeni stanovnici ga se oslobode, a on nemilosrdno bude kažnjen onim što zaslužuje. Uzvišeni kaže:
” Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali i nije im nimalo roka dato.” (Prijevod značenja Ed-Duhan, 29)
Nepravednici poriču istinu i pored njene jasnoće i svoga saznanja u pogledu iste. Dakle, nije manjkavost u objavi vjere već je oholost i nepravednost uzrok odbijanja istine i nepokoravanja svome Gospodaru. Takav je bio slučaj sa faraonom i takav je slučaj sa ostalim silnicima i zulumćarima. Uzvišeni kaže:
” I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: ‘Ovo je prava čarolija!’ I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi bili ubjeđeni da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.” (Prijevod značenja En-Neml, 13 – 14)
• Nužnost potpomaganja strpljivošću i ibadetom Allahu, subhanehu ve te'ala, posebno u vremenu iskušenja i smutnji koje vladaju među ljudima. Oslanjanje na Allaha je vidljivi znak islama i praktičnog ispoljavanja vjere. Dovom vjernik svoje potrebe izlaže Uzvišenom, Koji opet od njega hoće skrušenost i obraćanje i Koji najbolje poznaje sve njegove tajne i javne potrebe i radnje. Uzvišeni kaže:
” I Musa reče: ‘O narode moj!, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste Mu predani (muslimani)!’ ‘U Allaha se uzdamo !’ rekoše oni. ‘Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!’ I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: ‘U Misiru narodu svome kuće pripremite i bogomoljama ih učinite i u njima namaz obavljajte! A ti obraduj vjernike !'” (Prijevod značenja Junus, 84- 87)
i kaže:
” O vjernici, pomozite se strpljivošću i namazom ! Allah je doista uz strpljive.” (Prijevod značenja El-Bekara, 153)
• U najtežim iskušenjima Uzvišeni traži od Musaa i Haruna, Svojih poslanika i predvodnika Benu Israila, istikamet, tj. dosljedno pridržavanje propisa i ustrajnost na tome i ne slijeđenje puta neznalica. Upravo u vremenu smutnji i nereda nužno je još više i čvršće prihvatiti se pravoga puta i sa njega nikako ne skretati. To je velika odgovornost onih na koje se ljudi ugledaju i za kojima se povode. Tada neki popuštaju i dolaze sa svojim mišljenjima i pretpostavkama koje još više slabe i njih i one koji ih slušaju i slijede. Uzvišeni kaže:
” Uslišena je dova vaša !” – reče On -, “a vas dvojica na Pravom putu ustrajte i nikako ne slijedite put onih koji ne znaju!” (Prijevod značenja Junus, 89)
• Velika je nada u mlađim generacijama koje su odvažne i postojane u iskušenjima i koje su nepokolebljive, sa Allahovom pomoći, pred nasrtajima batila, i pored njihove malobrojnosti. Uzvišeni kaže:
” I ne povjerova Musau niko, osim mali broj potomaka njegovog (faraonovog) naroda, iz straha da ih Faraon i glavešine njihove ne počnu zlostavljati, – a Faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.” (Prijevod značenja Junus, 83)
Faraon i njegove glavešine oprobali su sve metode u odvraćanju ljudi od Pravoga puta. Optužuju Musaa i Haruna da odvraćaju ljude od vjere njihovih predaka i da žele vlast na Zemlji i otvoreno prkose i iskazuju svoje nevjerovanje i nijekanje njihove uzvišene misije, kako bi se i drugi za njima poveli. Uzvišeni kaže:
” A oni rekoše: ‘Zar si došao da nas odvratiš od onoga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji ? E nećemo mi vama dvojici vjerovati !'” (Prijevod značenja Junus, 78)
Koliko li je samo danas takvih koji izvornom pozivu u Allahovu čistu vjeru pretpostavljaju i suprotstavljaju adete i navike predaka ?! Koji optužuju da'ije da svojim radom, naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla žele vlast i slično ?!
• Optužuju ih da su došli sa čarolijom kojom obmanjuju ljude. Uzvišeni kaže:
” Kada im je od Nas došla istina, rekli su: ‘Ovo je zaista prava čarolija !’ – ‘Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija ?’ – reče Musa-, a čarobnjaci neće nikad uspjeti !” (Prijevod značenja Junus, 76- 77)
Ustvari, Faraon i njegove glavešine su upravljale narodom čarolijama, ali ne prezaju da istinu optuže onim što oni sami rade.
• Faraon nemajući drugih dokaza poče isticati svoju vlast i silu ne bi li se narod za tim poveo u slijepoj pokornosti njemu. Uzvišeni kaže:
” I Faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj,’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavi rijeke koji ispod mene teku, – Zar ne shvaćate ?'” (Prijevod značenja Ez- Zuhruf, 51)
• Poče ponižavati Musaa, a sebe uzdizati:
” I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori ?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 52)
Zar to danas umišljeni faraoni isto ne govore o nosiocima emaneta izvorne Allahove vjere ?!
• Nekada je Faraon prijetio, a nekada se predstavljao kao dušebrižnik svog naroda.
” Pustite vi meni” -rečeFaraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.” (Prijevod značenja Gafir, 26)
• Poče jadnik u svom bunilu i sljepoći da spominje zahtjeve Allahovom Poslaniku, koji su, ustvari, zahtjevi Onom Koji ga je poslao, i to ne radi istine, već radi odvraćanja od Pravog puta:
” Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 53)
Ovo su samo neki metodi koji se spominju da ih je koristio Faraon sa svojim narodom u odvraćanju od istine i koji su i danas u opticaju.
• Tako je zaveo svoj narod koji ga je slijedio u zabludi, a da nisu bili za nje ne bi je ni prihvatili:
” I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod griješni.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 54)
• To je neminovno prouzrokovalo Allahovu srdžbu i njihovu propast i postaše primjerom za pouku drugima.
” A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 55-56)
• Zulumćari nakon opomene bivaju još gori i okrutniji i savjet im nimalo ne koristi:
” I Mi smo Faraonu sve Naše dokaze pokazali, ali je on ipak porekao i odbio.” (Prijevod značenja Ta-Ha, 56)
• Nakon svih pokušaja da mu ukaže na Pravi put i da ih ovaj prihvati, a samim tim i njegov narod, Musa, ‘alejhisselam, uputio je dovu Uzvišenom Allahu protiv nevjernika i s i l n ika , a Harun, ‘alejhisselam, je na nju aminao:
” I Musa reče: ‘Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim raskoš i bogatstva na ovom svijetu, Gospodaru naš, Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!'” (Prijevod značenja Junus, 88)
Zaista teška dova koju zaslužuju nasilnici. Nestanak imetka, okorjelost srca, nevjerovanje i nesnosna kazna.
• I današnji nasilnici idu stopama Faraona i nadamo se da će završiti kao i njihov predvodnik, a na nama je da se strpimo, budemo ispravni i ustrajni i dovu da činimo.
„O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.“ (EI-Hadždž, 77.) "I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu;
On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može." (Ar-Ra'd, 13.)
Tema: 
