Šu’ajb je jedan o četvorice poslanika arapskog porijekla, a to su: Hud, Salih, Šu’ajb i Muh?mmed, s?llallahu ‘alejhim we sellem. Poznat je kao Hatibu-l-enbija’, zbog svoje rječitosti i lijepa govora u pozivanju svoga naroda.
Njegov narod je bio nastanjen u mjestu Medjen, u području Šama, a u blizini Mrtvog mora. Oni su Arapi koji vode porijeklo od Medjena b. Ibrahima. Bavili su se trgovinom, zbog položaja njihova grada kroz kojeg su prolazile karavane.
Zabluda stanovnika Medjena
Stanovnici Medjena nisu vjerovali u Allaha, dželle šanuhu, i bili su opaki ljudi koji su se ružno ophodili prema drugima, varali su na vagi kada prodaju, pa im je Allah, dželle šanuhu, poslao čovjeka od njih, poslanika Šu’ajba koji ih poziva ka ibadetu Allahu Uzvišenome. Allah, dželle šanuhu, je podržao Šu’ajba mu’dž?zama koji ih poziva da se klonu nevaljalih djela. Naređivao im je pravednost, upozoravajući ih na kaznu zbog nasilja kojeg čine. On ih je samo savjetovao i nije bio u stanju da ih sačuva od zla. Govorio im je da na dozvoljen način stiču imetak i da se klonu haram zarade.
“I Medjenu - brata njihova Šuajba. “ O narode moj“, - govorio je on -“Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo ni na litru ni na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.
O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered.
Bolje vam je ono što vam Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar.” (Hud:84-86)
“A Medjenu - njegova brata Šuajba. “O narode moj“; - govorio je on - “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite, i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.“ (El-E’raf:85)
Oni bi sjedili na putevima i dočekivali bi ljude koji bi dolazili Šuajbu, te bi ih odvraćali od Allahova puta. Prijetili su vjernicima, nalazili su mahanu poslanicama. Šuajb im je ukazivao na blagodati i Allahov sud koji će presuditi vjernicima i nevjernicima.
“I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili.
I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslato, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!“ (El-E’raf:86-87)
Izrugivanje njegova naroda
Njegov narod mu se izrugivao govoreći mu kako njegova vjera može da im zabrani vjeru njihovih predaka i sticanje imetka na način koji oni žele. Pri tome su ga vrijeđali govoreći mu da je luđak i malouman.
On im je odgovorio da on ne može svoga Gospodara iznevjeriti koji mu je dao jasan dokaz i koji ga opskrbljuje. Na njemu je da ih opomene, a Allah, dželle šanuhu, pomaže i upućuje. Tražio je od njih da se ne susprotstavljaju Allahovu zakonu kako ih ne bi zadesilo ono što i narod Nuha, Huda i Saliha, a nek uzmu pouku od Lutova naroda koji nije daleko od njih. Upućivao ih da se pokaju, tražeći oprosta od Allaha.
“O Šuajbe - govorili su oni - “da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si ‘pametan’ i ‘razuman’!“
“O narode moj“, - govorio je on - “Shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.
O narode moj! Neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.
I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! - Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.“ (Hud:87-90)
Tako je on pozivao svoj narod, a glavešine naroda mu zaprijetiše da će njega i vjernike protjerati iz Medjena, a jedino može boraviti ukoliko se vrati njihovoj vjeri.
Njegov odgovor je bio: “Zar da se vratimo u vjeru naroda kojeg mrzimo zbog njihova razvrata. Mi se sigurno nikada nećemo vratiti, jer bi tada slagali na Allaha radeći što nam je zabranio, a On nas je uputio na pravi put. Mi ne želimo vama povratak, a ni Allah nije sa tim zadovoljan“.
“Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: “Ili ćete bezuvjetnu vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati!“ - “Zar i protiv naše volje?“ - reče on.
“Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da je prihvaćamo, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi. Ti si sudija najpravedniji!“ (El-E’raf:88-89)
Njegov narod mu ponovo prijeti, a ovog puta kamenovanjem. Nije ih spriječilo da to i ranije učine do rodbinske veze, a on im odgovara da im Allah treba da bude draži od njegova roda.
“O Šuajbe“, - rekoše oni - “mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš,a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag“-
“O narode moj“, - reče on - “zar vam je rod moj draži od Allaha, kôga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono što vi radite!“ (Hud:91-92)
Uništenje stanovnika Medjena
Allahova odredba je stigla stanovnike Medjena. Iz svoje milosti prema vjernicima, Allah, dželle šanuhu, spašava Šuajba i vjernike, a na nevjernike šalje zaglušujući glas popraćen potresom. Oni postaše uništeni kao da nikada nisu živjeli u svojim kućama. Udaljili su se od Allahove milosti, kao i Semud, i snađe ih bolna kazna.
“I kada je pala naredba Naša, Mi smo iz milosti Naše Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,
kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Daleko bio Medjen, kao i Semud!“ (Hud:94-95)
Kada je Šuajb vidio šta je njegov narod zadesilo, okreće se prema njima i kazuje im da je on ispunio svoj zadatak pozivajući ih, ali su oni to odbili, pa kako da bude tužan zbog njih nakon što su uporni bili u nevjerstvu.
Stanovnici Ejke
Nakon što je Allah, dželle šanuhu, uništio stanovnike Medjena, spasio Šuajba i vjernike, Allah, dželle šanuhu, ga šalje stanovnicima Ejke, a to je plodno mjesto puno drveća i vode u blizini Medjena. Tu su stanovali ljudi koji su slijedili put Medjena u griješenju, pa im se obraća Šuajb govoreći im da je on poslanik od Gospodara svjetova koji dostavlja objavu od Njega da bi bili upućeni. Upozorio ih je od Allahove kazne i od kriva vaganja kako ne bi ljudima oduzimali njihov hakk.
To na njih nije djelovalo i govore mu da je obuzet čarolijama i da mu oni ne mogu vjerovati, jer je on samo čovjek kao i oni. Tražili su da moli Allaha da na njih spusti kaznu, ako on istinu govori. Ovaj narod je bio uporan u svom nevjerovanju i Allah im šalje kaznu, veliku vrućinu. To im je otežalo dihanje i bivaju prisiljeni da napuste to mjesto. Obradovali su se ugledavši oblak, te se sakupiše u hladu koji je on pravio, ali to je bio smrtonosni oblak koji je nosio munju sa sobom i oni bivaju uništeni.
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,
i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se“ -
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;
i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!“
“Gospodar moj dobro zna šta vi radite“ - reče on.
I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednoga strašnoga dana. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.“ (Eš-Šu’ara’:176-191)
U kazivanju o Šuajbu Kur’an nam prikazuje put koji treba da slijedi daija koji uspostavlja red u društvu u skladu sa Allahovim zakonima. Kaže Allah, dželle šanuhu, govoreći jezikom Šuajba:
“...Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem, jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (Hud:88)
U riječima: “Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem“ - Šuajb potvrđuje svome narodu da on neće raditi ono što im zabranjuje. Ovo je primjer svim daijama da paze na svoje ponašanje i na svaku riječ koju izgovore. Ponašanje ima više uticaja od govora i koliko god daija lijepo govorio, to neće imati uticaja na slušaoca, ukoliko on sam ne bude to pokazivao svojim djelom. Zbog toga Allah, dželle šanuhu, kori narod koji naređuju ljudima dobro, a sami ga se ne pridržavaju:
“Zar ljudima naređujete dobro, a sebe zaboravljate.“
Šuajb ukazuje na svoju želju riječima: “Jedino želim da učinim dobro koliko mogu.“ To je želja kojom želi postići Allahovo zadovoljstvo, koja je daleko od želje za materijalnom i ličnom dobiti. To je bio cilj svih poslanika kroz historiju i na taj način se ostvaruje pobjeda i uspjeh.
Istina uvijek pobjeđuje, dok privatni interesi i težnje često propadaju. Pa, kako da istina ne pobijedi kada je izvor nje Stvoritelj svega, i na to nam ukazuje ajet: “A uspjeh moj zavisi samo od Allaha.“
Uticaj namaza (vjere) na čovjeka
U kazivanju o Šuajbu se spominje uticaj namaza na čovjeka i to u obraćanju naroda Šuajbu: “O Šuajbe - govorili su oni - “da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja?“
Šuajbov narod je primijetio djelovanje namaza na njega i njegove sljedbenike koji su odbili robovanje mimo Allaha, prestali varati na vagi i zato se oni njemu ismijavaju i obraćaju mu se na taj način, jer oni u dubini duše ne žele da se mijenjaju.
Namaz je promijenio duše Šuajbovih sljedbenika, jer namaz teži ka čistoj duši u čovjeku koja pokreće u njemu osjećaj bogobojaznosti, nadzora i sjećanje na Dan obračuna.
“Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika...“ (Ali Imran:30)
Namaz sprečava čovjeka od grijeha i uzdiže ga iz ovog svijeta koji je pun razvrata u Allahovo društvo. Zato Kur’an ukazuje na uticaj namaza:
“Namaz sprečava od razvrata i ružnih djela.“
Ima li išta da je čovjeku potrebnije od namaza u kojim se čovjek okrećeka robovanju Allahu samo i oslobađa se od robovanja strastima.
Podstrekivanje na emanet
Kazivanje o Šuajbu nam ukazuje na čuvanje emaneta, na pravilnost u kupoprodaji i zabranu varanja na vagi. Razvrat koji je činio njegov narod vodi ka Allahovoj srdžbi i velikoj kazni. Šuajb je opominjao svoj narod:
“...zato pravo na litri i na kantaru mjerite i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.“ (El-E’raf:85)
Vrijedno je spomenuti da većina savremenih zemalja pridaju veliku pažnju tačnosti vaganja i kažnjavanju onih koji rade suprotno tome. A islam je uvijek prednjačio u tome. Ali se islam ne zadržava samo na tome, već se uzdiže na najveći stepen i kaže: “I ljudima stvari njihove ne zakidajte.“
Ova zabrana obuhvata sve načine ophođenja sa ljudima prilikom vaganja, zabranu varanja na vagi i ružnog ophođenja sa kupcima kojima se treba ukazati potpuno poštovanje koje zaslužuju. To je naredba koje se moramo pridržavati kako bi svoju zajednicu spasili.
„O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.“ (EI-Hadždž, 77.) "I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu;
On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može." (Ar-Ra'd, 13.)
Tema: 
