Jednog dana, prelijepi i mirisni Cvijet je sreo Biser koji živi na dnu mora. Upoznali su se i započeli razgovor...
Cvijet reče: „Naša porodica je ogromna, ruže i tratinčice su naši članovi. Ima nas mnogo i različite smo vrste, a svaka od nas ima karakterističan miris i izgled“.
Odjednom se tuga pojavi na licu Cvijeta, te ga Biser upita:
„Ništa u tvom govoru nije zvučalo tužno, zašto si se onda odjednom tako rastužio?“
Cvijet odgovori:
„Ljudi se bezbrižno odnose prema nama, oni nas omalovažavaju. Ne uzgajaju nas zbog nas, nego zbog njihovog zadovoljstva našim mirisom i lijepim izgledom. Bacaju nas na ulice ili u smeće nakon što nam oduzmu najljepša svojstva: miris i sjaj.“
Cvijet uzdahnu, a zatim reče Biseru:
„Pričaj mi o svom životu! Kako ti živiš? Kako se osjećaš jer se nalaziš na samom dnu mora?“
Biser odgovori:
„Iako nemam prepoznatljive boje i opojne mirise, ljudi misle da sam vrijedna. Oni rade nemoguće stvari da dođu do mene. Idu na duga putovanja, rone duboko u more da bi me našli.
Možda ćeš se iznenaditi kad ti kažem da, što sam na dubljem mjestu u moru, više sam cijenjena. To je ono što povećava moju vrijednost u njihovim mislima. Živim u debeloj školjci, zaštićena u dubokim morima.
Međutim, sretna sam i ponosna jer sam na sigurnom mjestu, nestašne i bezobzirne ruke me nisu dotakle, a ljudi me i dalje smatraju jako vrijednom“.
„O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.“ (EI-Hadždž, 77.) "I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu;
On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može." (Ar-Ra'd, 13.)
