PRVA TEMELJNA ISTINA VJERE

Prva temeljna istina vjere je ĀMENTU-BILLĀHI, što znači: »Ja vjerujem u Boga, Allaha dželle šanuhu, Stvoritelja i Vladara svjetova.« Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uređeno. Sve se razvija i kreće u potpunom skladu i savršeno tačno; ništa nije slučajno. Razmišljanje o redu u prirodi dovodi nas do vjerovanja da postoji

Bog koji vlada cijelim svijetom. Proučavanje prirode i pojava u njoj dovodi nas do saznanja da postoji Stvoritelj koji sve zna i može. Taj Stvoritelj je Allah dželle šanuhu. Allaha znamo i vjerujemo po Njegovim svojstvima spomenutim u Kur'anu kojih ima mnogo, a ovdje navodimo slijedeća:

- Allah ima i postoji,
- Allah je jedan,
- Allah je oduvijek i nije postao,
- Allah je zauvijek jer ga neće nestati,
- Allah nije ničemu sličan,
- Allah sam o sebi opstoji,
- Allah živi svojim vječnim životom,
- Allah sve zna, čuje i vidi,
- Allah sve čini svojom voljom,
- Allah sve stvara, održava i rastvara.

U suri Ihlas Kur'an kaže: »Reci: On, Allah, - jedan je! Allah je utočište svakome! Nije rodio nikoga, niti je On rođen, i Njemu niko nije ravan!«



Kad spominjemo Allahovo ime treba reći dželle šānuhu ili skraćeno dž. š. u pisanju.

DRUGA TEMELJNA ISTINA VJERE

Druga temeljna istina vjere je VE-MELĀIKETIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije meleke (razumna duhovna bića).« Meleki su nevidljiva duhovna bića koja nikada ne griješe, nego uvijek sa zadovoljstvom i poslušno vrše dužnosti koje im Allah dž.š. određuje. Određeni meleki prate čovjeka, donose mu dobre misli i pišu njegova djela, a nazivaju se Kiramen kātibini. Meleka ima vrlo mnogo a najpoznatiji su:

- Džebrail - ima ulogu da prenosi od Boga Objavu poslanicima;
- Azrail - rastavlja duše od tijela u času smrti, sa drugim za to određenim melekima;
- Mikail - sa drugim melekima vrši odredene dužnosti u prirodnim pojavama i promjenama kao što su strujanje vjetrova, kretanje oblaka, padanje kiše, listanje, rast i sazrijevanje bilja, itd;

- Israfil - ima zadaću da najavi prestanak života na zemlji (Posljednji dan) i ponovno oživljenje (Sudnji dan).

Druga nevidljiva bića koja donose čovjeku zle misli i navode ga na grijehe zovu se šejtani (đavoli). Oni su naši neprijatelji i mi molimo Allaha da nas sačuva od njihovog djelovanja slijedećim riječima: EŪZU BILLĀHI MINEŠ-ŠEJTĀNIR-RADŽĪM, što znači: »Utječem se Allahu od prokletog šejtana.

NAPOMENA: Ako postoje slovne ili slikovne i tehničke greške, nastale su usljed naše obrade. Unaprijed se izvinjavamo i molimo da nam to uzmete sa razumijevanjem, bez zamjerke! Hvala! Uredništvo!

TREĆA TEMELJNA ISTINA VJERE

Treća temeljna istina vjere je VE KUTUBIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije knjige, kitābe.« Božije knjige (kitābi) su Božije objave koje su ljudima prenosili Božiji poslanici. U Božijim kitabima sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanju vjerskih dužnosti koje je Allah dž. š. tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših djela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije. Naša Božija knjiga (kitāb) je uzvišeni Kur'an koji je dostavljen

Muhammedu - alejhisselam - da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i budućem svijetu kao posljednja objava za sva buduća vremena i prostore do Sudnjeg dana. Najpoznatija su nam četiri velika kitaba:

- Tevrāt, objavljen Mūsāu a.s.
- Zebūr, objavljen Dāvūdu a.s.
- Indžīl, objavljen Isāu a.s.
- Kur'ān, objavljen Muhammedu a.s.

Pored spomenutih kitaba objavljeni su spisi ili svici pojedinim Božijim poslanicima. Kur'an je zakonik i vodič u životu muslimana. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dž. š. poziva da ga proučavaju i u životu primjenjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izučavaju i svoj život usklađuju po njegovim propisima, jer će samo tako postići sreću na ovom i budućem svijetu.

Kur'an je uvijek suvremen i bit će izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

ČETVRTA TEMELJNA ISTINA VJERE

Četvrta temeljna istina vjere je VE RUSULIHĪ, što znači: »Ja vjerujem u Božije poslanike.« Božiji poslanici su odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Bog dž. š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima.

Bilo je mnogo Božijih poslanika a najpoznatiji su:
Adem,
Nūh,
Ibrahim,
Mūsā,
Isā,
Muhammed-alejhisselam.

Prvi pejgamber je Adem a. s. koji je ujedno i prvi čovjek na zemlji. Adema i njegovu ženu Havu stvorio je Allah dž. š. i od njih je postao cijeli ljudski rod. Posljednji Božiji poslanik je Muhammed a. s. Poslije Muhammeda a. s. neće doći nijedan poslanik niti ijedna objava poslije Kur'ana.

PETA TEMELJNA ISTINA VJERE

Peta istina vjere je VEL-JEVMIL-ĀHIRI, što znači: »Ja vjerujem u Posljednji i Sudnji dan.« Posljednji je dan kada de ovaj svijet nestati i svi ljudi pomrijeti. Sudnji je dan kada će Svemogući Bog stvoriti drugi vječni život i sve mrtvo oživjeti i pozvati ljude da im sudi za njihova djela.

Svakom čovjeku na Sudnjem danu bit će predočena njegova dobra i loša djela za koja će biti nagrađen ili kažnjen. Za dobra djela nagrada na Sudnjem danu je Džennet (raj), a za loša djela kazna je Džehennem (pakao). Najteži grijesi su: nevjerovanje u Boga, i za njih nema oprosta, pa će biti i najstrožije kažnjeni.

ŠESTA TEMELJNA ISTINA VJERE

Šesta temeljna istina vjere je VE BIL-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ,
što znači: »Ja vjerujem da sve što se događa. biva s Božijom voljom i određenjem.«

Vjerovanje u Božije određenje znači svjesno zalaganje za ostvarenje zadataka života u granicama propisa Allahove vjere. Određenje treba ovako razumjeti: da je Svemogući Allah stvorio zemaljske i nebeske svjetove i On određuje raspored i zbivanja u njima. Kada će i koliko šta potrajati, razvijati se i nestati, Allah određuje, raspoređuje i stvara. On je uzrok svim uzrocima. Niko ne može Njega spriječiti u Njegovoj volji i radu.

Ono što Allah hoće, to biva, dogada se, a što neće, to se ne može dogoditi niti biti. Iako je sve određeno, Allah dž.š. je dao čovjeku slobodnu volju, a to je naša sposobnost da se sami odlučimo za neko djelo. Ako se odlučimo za dobro djelo, bit ćemo nagrađeni, a ako se odlučimo za zlo, bit ćemo kažnjeni. Prema tome, griješnik se ne može pravdati Božijom odredbom, sudbinom, jer će biti kažnjen zato što se odlučio na izvršenje nekog grijeha, kao što će i dobročinilac biti nagrađen zato što se odlučio da izvrši dobro djelo.

Ako nas zadesi neko zlo ili nezgoda (bolest, smrt, strah, šteta i sl.); trebamo znati da je to Allah dž.š. htio i odredio pa moramo biti strpljivi dok se ne izmijeni Njegova odredba. Sve nesreće koje nas u životu zadese dužni smo spriječiti i otkloniti ako to možemo, a ako ne, treba ih strpljivo podnositi i moliti Allaha dž.š. da nas spasi i otkloni nevolje.

ISLAMSKO VJEROVANJE (IMAN)

Da bismo mogli biti muslimani, dužni smo naučiti te razumom i srcem prihvatiti islamsko vjerovanje (iman). Islamsko vjerovanje sastoji se od šest temeljnih istina vjere, a zovemo ih imanski šarti. Temeljne istine vjere su:

1. vjerovati u Boga, Allaha dželle šanuhu (Stvoritelja i Vladara svjetova);
2. vjerovati u Božije meleke (anđele), duhovna bića;
3. vjerovati u Božije kitabe (knjige);
4. vjerovati u Božije poslanike (pejgambere);
5. vjerovati u Sudnji dan (Posljednji dan);
6. vjerovati u Božije određenje (kader), to jest da sve što se događa, biva s Božijom voljom i određenjem.

Svaki musliman i muslimanka dužni su ove temeljne istine vjere svakodnevno izgovarati na arapskom jeziku, a one glase:

1. AMENTU BILLĀHĪ - Ja vjerujem u Boga,
2. VE-MELĀIKETIHĪ - u Božije meleke,
3. VE KUTUBIHĪ - u Božije Kitabe,
4. VE RUSULIHĪ - u Božije poslanike (pejgambere),
5. VEL-JEVMIL-ĀHIRI - u Posljednji (Sudnji) dan,
6. VE BIL-KADERI HAJRIHĪ VE ŠERRIHĪ MINELLĀHI TEĀLĀ - vjerujem da sve što se događa, biva s Božijom voljom i određenjem.

Onaj koji ne vjeruje u svih šest temeljnih istina vjere ne može biti musliman odnosno muslimanka.

GLAVNE ISLAMSKE DUŽNOSTI

Islam se zasniva na pet glavnih dužnosti. Te glavne islamske dužnosti su:

1. očitovati pripadnosti islamu (Kelime-i šehadet),
2. klanjati propisane namaze (salat),
3. postiti mjesec ramazan (savm),
4. davati propisani dio od imovine (zekat),
5. izvršiti propisanu posjetu Ka'bi (hadž).



Pet glavnih islamski dužnosti nazivamo islamskim šartima. Islamski šarti su povezani sa imanskim šartima kao tijelo s dušom, a srce im je Kelime-i šehadet. Stoga se pripadnost islamu očituje ili izjavljuje izgovorom Kelime-i šehadeta.

DRUGA ISLAMSKA DUŽNOST - NAMAZ (SALAT)

Druga islamska dužnost je dnevno klanjati propisane namaze. Namaz je muslimanska obaveza koja se vrši svaki dan klanjanjem i učenjem na propisani način. Svaki dan treba klanjati pet namaza, i to: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju. Svaki namaz ima svoje vrijeme. Namaz je propisan od Allaha dž.š. i ima šest dijelova. Ti sastavni dijelovi namaza su: početni tekbir, stajanje, učenje Kur´ana, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje.

Ovih šest dijelova čine oblik namaza. Stajanje, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje su tjelesne radnje i treba ih naučiti vježbanjem. Jedno stajanje, jedno pregibanje i dva spuštanja lica na zemlju čine jedan rekāt namaza. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata.
Kako stojimo u namazu?

U namazu stojimo mirno i skrušeno, gledajući preda se. Noge treba rastaviti jednu od druge najmanje tri prsta, a ruke sastaviti desnu po lijevoj. Muškarci stavljaju ruke preko pasa, a ženske ih stavljaju na prsa. Stajanje u namazu zovemo kijām.
Kako se pregibamo u namazu?

U namazu se pregibamo preko polovine tijela, rukama se odupremo o koljena, glavu izravnamo s leđima i gledamo u nožne prste. Pregibanje u namazu zovemo rukū'.
Kako se spuštamo na zemlju u namazu?

Iz stajaäeg položaja pognemo se i povijemo noge, pa spustimo na tle koljena, a zatim ruke, i između njih spustimo nos i čelo. To je sedžda. Sa sedžde podignemo glavu i ruke, a onda učinimo još jednu sedždu. S druge sedžde dižemo se na drugi rekat. Prvo dižemo glavu, onda ruke, pa koljena.
Kako sjedimo u namazu?

U namazu sjedimo na koljenima. Muškarac sjedne, ako može, na lijevu nogu, a desnu drži uspravljena stopala, povijenih prsta. Ženska iskrene noge na desnu stranu. Ruke se drže na koljenima. Gleda se preda se, u ruke.

ISLAMSKI BLAGDANI

Muslimani imaju dva blagdana:

- Ramazanski bajram i
- Kurban-bajram.

Ramazanski bajram

Ramazanski bajram je blagdan koji muslimani svečano obilježavaju po isteku ramazana 1., 2. i 3. dana mjeseca ševvala u znak veselja što su izvršili dužnost ramazanskog posta, klanjali teravih-namaze, posjećivali džamiju i slušali predavanja, pa se nadaju u Allahovu milost i nagradu.
Kurban-bajram

Kurban-bajram je blagdan koji muslimani obilježavaju 10., 11., 12. i 13. dana mjeseca zul-hidžeta. Osim bajram-namaza muslimani na Kurban-bajram kolju kurbane. Kurban je islamski obred koji se sastoji od klanja u ime Boga propisane životinje u određeno vrijeme. Od kurbanskog mesa treba 1/3 podijeliti siromašnim muslimanima i muslimankama, 1/3 podijeliti kao dar prijateijima, a 1/ 3 ostaviti za svoju porodicu.

Muslimani našeg podneblja uobičajili su prigodno obilježiti i slijedeće dane:

- Nova muslimanska hidžretska godina,
- Mevlud
- Mubarek-noći: Lejlei-regaib, Lejlei-miradž, Lejlei-berat i Lejlei-kadr,

Nova muslimanska hidžretska godina

Muslimanska hidžretska godina odreduje se prema kretanju Mjeseca oko Zemlje, a ima 354 ili 355 dana. Muslimanske hidžretske godine računaju se od seobe Muhammeda a. s. i prvih muslimana iz Meke u Medinu. Kao prvi dan Nove muslimanske godine uzima se 1. muharrem svake godine.
Mevlud

Mevlud je svečanost kojom muslimani obilježavaju 12. rebiul-evel kao rođendan Muhammeda a. s. Tom prilikom u džamijama se prouči mevlud i prigodna predavanja o životu i radu Božijeg Poslanika i uglednih ashaba, kao i u raznim drugim prilikama.
Mubarek-noći

Lejlei-regaib pada prvog uoči petka u mjesecu redžebu. Te noći osjetila je hazreti Amina, da je ponijela Muhammeda a. s.
Lejlei-miradž pada 27. noć mjeseca redžeba. U toj noći Muhammed a. s. doživio je najviše duhovno uzdignuće i dobio od Allaha dž. š. zaduženje za pet dnevnih namaza.
Lajlei-berat pada 15. noć ša'bana kada Allah dž. š. određuje ljudske sudbine za narednu godinu. Ona nas podsjeća na skori dolazak najdražeg nam gosta, ramazana, da bismo se duhovno i fizički pripremili za post i ostale ibadete.
Lejlei-kader pada 27. noć ramazana. To je najodabranija noć u godini. Za nju veli Allah dž. š. da je bolja od hiljadu mjeseci jer je u toj noći počeo Allah dž. š. objavljivati Kur'an a. š. Muhammedu a. s.

AHLAK - ISLAMSKO VLADANJE Da napomenemo da smo pisali o ovome u Farzovima namaza možete pročitati ( Klikom Ovde )

Moral je skup pravila o dobrom vladanju. Izvori islamskog morala su Kur'an, Hadis i način života islamskih velikana. Propisi o islamskom moralu dijele se u tri grupe:

- dužnosti prema Svemogućem Allahu,
- dužnosti prema sebi i
- dužnosti prema ostalim ljudima.

DUŽNOSTI PREMA ALLAHU

Prema Allahu smo dužni:

- čvrsto vjerovati u svih šest temeljnih istina vjere;
- redovno i sa zadovoljstvom izvršavati islamske dužnosti;
- imati uvijek na umu da je dobro što god je naredio Svemogući Allah dž. š., a zlo što god je On zabranio.

DUŽNOSTI PREMA SEBI

Život i zdravlje darovao nam je Svemogući Allah i mi trebamo da ih čuvamo. U tu svrhu potrebni su: čistoća, hrana, odijevanje i umjerenost u svemu. Naročito treba paziti na osobnu čistoću.

Bog nam je dao raznovrsnu hranu koju jedemo. Zabranjeno je

jesti: svinjsko meso i masti i svinjske prerađevine, meso krepane životinje, meso životinje koja nije propisno zaklana i krv. Zabranjeno je piti sva alkoholna pića, radi otklanjanja brojnih štetnih posljedica od upotrebe navedenih jela i pića. Muslimani i muslimanke treba da budu propisno odjeveni i da ne pretjeruju u luksuzu. Muškarci ne smiju nositi svilu i zlato, a žene ne smiju nositi kratke, tijesne i prozirne haljine a dužne su pokrivati cijelo tijelo i kosu osim lica i šaka. Hrana, odijevanje i sve ostalo treba da budu od pošteno zarađenih sredstava.

Nauka i odgoj oplemenjuju naše srce i um i odvraćaju nas od hrđavih djela, misli i navika. Nije dovoljno imati samo znanje, nego se treba prema njemu i vladati. Da bismo postigli lijep odgoj trebamo biti uljudni, stidljivi, promišljeni i strpljivi. Ne smijemo biti umišljeni, oholi, srditi i grubi. Čovjek mora raditi da sebi i svojoj porodici na pošten način osigura izdržavanje, da bude u stanju pomoći siromaha i nemoćnog, te da može doprinijeti nešto i za napredak vjere i domovine.

DUŽNOSTI PREMA OSTALIM LJUDIMA

Prema ostalim ljudima smo dužni biti dobri, pravedni, iskreni i korisni. Dobrota se sastoji: u dobru mišljenju o drugima (ako to zaslužuju), u praštanju i u pomaganju okoline dobrim djelima. Protivni dobroti su: mržnja, zavist i ogovaranje.

Istinost se sastoji u slijedećem: da čovjek govori istinu, da se ne pretvara i da ispunjava dato obećanje. Istinosti je protivna: laž, dvoličnost i pretvaranje. Neke stvari ne treba javno iznositi iako su istina, kao što su: prenošenje tuđih riječi, otkrivanje tuđih sramota,

mahana i tajni te ogovaranje drugoga. Pravednost se sastoji u tome da svaki pojedinac dobije ono što je njegovo i što njemu pripada, a da prepusti drugima njihovo pravo. Pravednost je protivna nepravednosti. Porodica je osnovna ljudska zajednica, koja nastaje na islamskom braku i ljubavi. Roditelji su dužni:

- brinuti se za zdravlje i život svoje djece,
- brinuti se da ih dobro u vjeri odgoje,
- brinuti se da ih upute na nauku ili zanat i osposobe za život.

Djeca prema roditeljima imaju ove dužnosti:

- da su zahvalna i poslušna,
- da ih slušaju, štuju, vole i pomažu,
- da se na svaki poziv roditelja odmah odazovu,
- da mrtve roditelje spominju dovom i da u njihovo ime daju sadaku ih pomoć,
- ako su roditelji bolesni i iznemogli, moraju ih djeca njegovati, a ako su siromašni a djeca imaju imetka ili mogu zarađivati, onda moraju izdršavati svoje roditelje.

I ostalu rodbinu treba lijepo paziti i pomagati.

GRIJESI I KAJANJE

Vjera je Allahova uputa kojom se usmjeravaju ljudi da dragovoljno čine ono što je samo po sebi dobro. Vjera zabranjuje sve što je loše i štetno za dušu i tijelo, srce ili um, život i porodicu, imovinu ili čast. Ko radi što je vjerom zabranjeno čini grijeh. Ako čovjek učini kakav grijeh, hotimično ili nehotice, treba da se odmah pokaje (tevbu učini).

Tevba se obično čini usmeno ovako: »Milostivi Bože, ja se iskreno kajem što sam učinio grijeh i molim Tvoj oprost. Estagfirullāh, estagfirullāh, estagfirullāh ve etūbu ilejh.« Kad se ovo izgovori, prouči se Amentu billahi i Kelime-i šehadet. Uz iskreno kajanje treba učiniti i neko dobro djelo.
Veliki grijesi

Veliki grijesi su oni za koje je predviđena oštra kazna, ali oni ipak ne izvode iz vjere (dina), odnosno počinilac tih grijeha nije prestao biti musliman, ali je zaslužio oštru kaznu, pa je potrebno da se za te grijehe pokaje. Spomenućemo neke velike grijehe koji se najčešće čine:

1. piti i proizvoditi alkoholna pića i droge i baviti se njihovom prodajom i posluživanjem,
2. jesti svinjsko meso i mast i prerađevine od ovog mesa,
3. vrijeđati i ne poštovati roditelje kao i ne brinuti se za njihovo izdržavanje, ako su siromašni,
4. ubiti čovjeka, osim u nužnoj odbrani,
5. lagati,
6. ne htjeti istinu svjedočiti,
7. krivo svjedočiti i krivo se zaklinjati,

8. biti dvoličan,
9. zinaluk činiti, odnosno stupati u vanbračne spolne odnose,
10. prisvajati tuđu imovinu, otimati i uništavati,
11. krasti i krivo mjeriti,
12. drugog vrijeđati,
13. životinje spaljivati na vatri ili ih na neki drugi način mučiti,
14. klevetati i tuđe mahane iznositi i širiti (gībet),
15. prenositi tuđe riječi i time zavađati i mržnju sijati (nemīmet),
16. zavidjeti, tj. željeti da nekome nestane neko dobro (hased),
17. biti ohol, tj. praviti se velikim i precjenjivati se, a druge ponižavati (kibur),
18. drugom zlo spremati,
19. biti škrt, tj. ne izvršavati svoje imovinske obaveze,
20. odabirati zemaljska uživanja nad ahiretskim,
21. ne bojati se Božije kazne,
22. vračati i vračarima (gatarima) vjerovati,
23. prigovarati za dobra djela,
24. isključiti iz nasijeđa nekoga,
25. namaz ne klanjati,
26. post, zekat i hadž ne izvršavati,
27. izvršiti samoubistvo i dr.

DRUGA ISLAMSKA DUŽNOST - NAMAZ (SALAT)

Druga islamska dužnost je dnevno klanjati propisane namaze. Namaz je muslimanska obaveza koja se vrši svaki dan klanjanjem i učenjem na propisani način. Svaki dan treba klanjati pet namaza, i to: sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju. Svaki namaz ima svoje vrijeme. Namaz je propisan od Allaha dž.š. i ima šest dijelova. Ti sastavni dijelovi namaza su: početni tekbir, stajanje, učenje Kur´ana, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje.

Ovih šest dijelova čine oblik namaza. Stajanje, pregibanje, spuštanje lica na zemlju i sjedenje su tjelesne radnje i treba ih naučiti vježbanjem. Jedno stajanje, jedno pregibanje i dva spuštanja lica na zemlju čine jedan rekāt namaza. Namaz može imati dva, tri ili četiri rekata.

Kako stojimo u namazu?

U namazu stojimo mirno i skrušeno, gledajući preda se. Noge treba rastaviti jednu od druge najmanje tri prsta, a ruke sastaviti desnu po lijevoj. Muškarci stavljaju ruke preko pasa, a ženske ih stavljaju na prsa. Stajanje u namazu zovemo kijām.

Kako se pregibamo u namazu?

U namazu se pregibamo preko polovine tijela, rukama se odupremo o koljena, glavu izravnamo s leđima i gledamo u nožne prste. Pregibanje u namazu zovemo rukū'.

Kako se spuštamo na zemlju u namazu?

Iz stajaäeg položaja pognemo se i povijemo noge, pa spustimo na tle koljena, a zatim ruke, i između njih spustimo nos i čelo. To je sedžda. Sa sedžde podignemo glavu i ruke, a onda učinimo još jednu sedždu. S druge sedžde dižemo se na drugi rekat. Prvo dižemo glavu, onda ruke, pa koljena.

Kako sjedimo u namazu?

U namazu sjedimo na koljenima. Muškarac sjedne, ako može, na lijevu nogu, a desnu drži uspravljena stopala, povijenih prsta. Ženska iskrene noge na desnu stranu. Ruke se drže na koljenima. Gleda se preda se, u ruke.

PRVI UVJET ZA NAMAZ

OPĆA ČISTOĆA

Kod muslimana treba da bude čisto: tijelo, odijelo i stan. U čistoću spada: kupanje, pranje zuba, obrezivanje nokata, pranje ruku prije i poslije jela, pranje poslije obavljene nužde te čisto održavanje pazuha i stidnih dijelova tijela. U nečistoču koju treba ukloniti spadaju svinjski proizvodi, nečist, mokraća, alkohol, krv, kao i svaka druga nečistoća koja je islamskim propisima zabranjena.

DRUGI UVJET ZA NAMAZ

ABDEST

Abdest je posebno pranje čistom vodom radi klanjanja namaza ili učenja gledajući iz Mushafa. Abdest se uzima ovako:

1. proučimo Bismillu,
2. operemo ruke do iza šake (tri puta),
3. izaperemo usta i nos (tri puta). Desnom rukom ispiramo usta, a lijevom rukom čistimo nos.
4. operemo lice, odakle je kosa nikla do pod bradu i od uha do uha (tri puta),
5. operemo prvo desnu. a zatim lijevu ruku do iza lakta (tri puta),
6. potaremo mokrom rukom prednji dio glave (mesh) jedan puta,
7. potaremo mokrim rukama uši i vrat (jedan puta). Kažiprst stavimo u uho, palac iza uha, a sa ostala tri prsta vanjskom stranom potiremo vrat,
8. operemo prvo desnu, a onda lijevu nogu do iza članaka (tri puta).

Uzimajući abdest može se učiti Kelime-i šehadet ili koja dova. Nakon što uzmemo abdest, lice i ruke obično obrišemo čistim peškirom. S jednim abdestom, ako u međuvremenu nismo učinili ništa što kvari abdest, možemo klanjati više namaza.