"Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!" (El-Hudžurt, 15)
S I R K
"Allahova se srdzba srusila na narod sto grobove bogomoljama ucini" (Prenosi Ahmed-sahih) Sirk - to je pripisivanje druga Allahu, dzelle sanuhu, ili vjerovanje da nesto od stvorenja posjeduje bozanska svojstva i da ljudi tom stvorenju trebaju robovati i obozavati ga kao sto se robuje Allahu, dzelle ve ala. Prenosi se od Ibni Mesu’da, radijallahu anhu, da je rekao: “Upitao sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji je grijeh najveci?“ Odgovorio je: “Da Allahu pripises druga, a On te je stvorio.“ (Prenose Buhari i Muslim)
Sirk je najveci grijeh koji covjek cini prema Allahu, dzelle sanuhu. Zbog toga Allah, dzelle ve ala, kaznjava musrika (onaj koji cini sirk) i na dunjaluku i na ahiretu. Na dunjaluku je njihova krv dozvoljena, treba ih ubijati, njihova imovina pripada mu’minima a njihove zene i djeca predstavljaju ratni plijen kojim je dozvoljeno koristiti se. Dok ce na ahiretu biti liseni Allahove milosti i oprosta, osim ako se prije toga ne pokaju za vrijeme njihovog prisustva na dunjaluku.
Mu’min se treba bojati sirka i mora biti na stalnom oprezu od njega time sto ce upoznati sve njegove vrste da ne bi, ne daj Boze, upao u njega. Zato Huzejfe, radijallahu anhu, kaze: “Ljudi su Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pitali samo o dobru a ja sam ga pitao o zlu bojeci se da ne upadnem u nj.“ (Prenosi Buhari)
Onaj covjek koji osim dobra ne poznaje i zlo nije u stanju sacuvati se zla u koje ce ili upasti ili ga nece, u najmanju ruku, poreci jer ne zna tj. ne poznaje sustinu zla. Omer ibni El-Hatab, radijallahu anhu, kaze: “Islam ce nestajati kod ljudi koji ce odrasti u njemu ne znajuci dzahilijjet (pred islamsko doba tj. zlo koje u sebi to doba nosi).“ Ibni -Tejmije, rahimehullah, kaze: “Istinu je rekao Omer jer je savrsenstvo islama u naredjivanju dobra i odvracanju od zla.
To se postize samo preko dzihada na Allahovom, dzelle sanuhu, putu. Covjek koji odraste samo u dobru, ne poznavajuci pravo zlo (jer nije odrastao u pokvarenoj sredini) nece biti izlozen steti kojom su pogodjeni ljudi koji odrastaju u sredini zla i pokvarenjastva. Medjutim, taj covjek nece biti u stanju boriti se protiv zla. Nasuprot njemu oni koji odrastaju u sredini zla i pokvarenjastva imaju prilike da se uvijek dzihadom suprotstavljaju zlu tj. pokvarenjastvu.
Zbog toga ima ljudi, ako su s dobrom i iskrenom namjerom, koji imaju stalne sposobnosti za dzihad sto kod drugih ljudi nije slucaj. Zato su drugovi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ljudi najboljeg imana i dzihada od svih onih koji su dosli nakon njih jer su veoma dobro znali razlikovati izmedju dobra i zla. Oni su svoju ljubav poklonili dobru a svoju su mrznju, svu mrznju, usmjerili ka zlu. To se dogodilo zahvaljujuci njihovom iskrenom imanu i dobrim djelima i njihovom preziru ka kufru i grijehu.“
Allah, dzelle sanuhu, kaze:“Zaista, Allah ne prasta da mu se sto pridruzuje a prasta sto je mimo toga, kome hoce.“(Kur’an, IV/48)
Poznati komentator Kur’ana Ibni - Kesir kaze: “Uzviseni je obavjestio da nece oprostiti onome koji mu druga pripisuje ili mu sto drugo ravnim smatra. On nece oprostiti covjeku koji ce Ga susresti kao musrik (mnogobozac). Oprostice mimo toga bilo koji grijeh kome hoce od Njegovih robova.“
Iz ovoga se vidi da je sirk najveci grijeh uopce. Allah, dzelle ve ala, je obavjestio da ovaj grijeh nece oprostiti osim nakon iskrenog pokajanja, dok se svi drugi grijesi mimo sirka nalaze u okvirima Njegove milosti, ako On zeli oprostice ih bez pokajanja covjeka, a ako zeli kaznice tog covjeka zbog njegovog nepokajanja.
Ovo je stvar koja itekako treba izazvati strah u covjeku zbog velicine ovog grijeha kod Allaha, dzelle sanuhu. Ovaj je grijeh najopasniji, najodvratniji i predstavlja najvece nasilje koje covjek moze uciniti. To je zato sto je musrik pripisao nedostatak tj. manu Gospodaru svjetova i Njegovo bozansko pravo (da mu ljudi robuju) uputio drugom. Musrici (Jevreji, krscani, budisti, siije i dervisi) su sa Allahom, dzelle sanuhu, izjednacili druge kao sto On Uzviseni kaze u Kur’anu: “Pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjedna-cuju!“ (Kur’an, VI/1)
Pripisivanje druga Allahu, dzelle sanuhu, znaci upropascavanje svrhe postojanja stvorenja i da se ta ista stvorenja moraju pokoravati jedino Njemu, subhanehu ve te’ala. A kada smisao ove svrhe kod ljudi nestane, onda to predstavlja krajnji oblik suprotstavljanja Gospodaru svjetova. To je oholost i odbijanje pokornosti Njemu. Samim tim to znaci odbijanje Njegovih odredbi i propisa koji predstavljaju sveopcu korist svemu stvorenom.
Onoga trenutka kada svijet baci sebi iza ledja pravilno shvatanje svrhe postojanja na dunjaluku, onda nastupa kijametski Dan. Ovo stanje opisuje Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u jednom hadisu koji glasi: “Nece biti kijametskog sahata sve dok na zemlji ne bude nikoga da govori: “Allah, Allah!“ (Prenosi Muslim)
Sirk je uporedjivanje stvorenog sa Stvoriteljem. Uzviseni Allah je Jedini sa svojim bozanskim svojstvima i On je taj koji daje stetu i korist. On opskrbljava i pruza, On ljudima uskra-cuje stvari koje im dozvoljava samo iskreno upuce-nom dovom Njemu. Dova koja treba biti ispunjena strahom, nadom i cvrstim osloncem samo na Njega Jedinog. Ko ove stvari pripise stvorenom, onda ga je uporedio sa Stvoriteljem.
Uporedio ga je sa stvorenim koji ne moze od sebe nikakvu stetu otkloniti niti pak kakvu korist sebi dobaviti. Uporedio ga je sa stvorenim koji nije u stanju da prozivljava a niti je u stanju da smrt sprijeci.
Allahu, dzelle ve ala, pripada sva vlast i u Njegovoj ruci je svo dobro. Njemu se sve vraca. Ono sto je zelio da bude, bilo je, a sto nije zelio da bude, nije a niti ce ikada biti. Niko ne moze sprijeciti ono sto On daje i niko ne moze dati ono sto On sprijeci. On je taj koji ljudima Svojom miloscu daje ono sto im niko ne moze oduzeti jer je On Mocni i Mudri. Zato je najgora i najodvratnija stvar uporediti stvorenog i nemocnog sa Svemocnim, Silnim.
Ibadet covjeka treba biti posvecen samo Allahu, dzelle sanuhu. Covjek treba velicati Allaha, dzelle we ala, Njega se samo treba bojati i samo Njemu treba svoje dove upucivati, Njemu se samo treba kajati i od njega se samo oprost trazi i Njemu se potpuna ljubav poklanja istovremeno mu se potpuno pokoravajuci u stvarima vjere koje je On ljudima propisao.
Pa ko nesto od ovih navedenih stvari uputi drugom mimo Allaha, dzelle we ala, zasluzio je Njegovu prijetnju da mu nikada nece oprostiti pridruzavanje drugog Njemu iako je On sebi propisao milost. Primjer ovog sirka je slucaj Ibrahima, sallallahu alejhi we sellem, u sporu sa poznatim nevjernikom tog vremena Nemrudom kada mu Ibrahim rece:
“Moj Gospodar je taj koji daje zivot i smrt“, on odgovori: “Ja dajem zivot i smrt!“ (Kur’an, II/258)
Ovaj je kafir ucinio sebe ravnim Allahu, dzelle we ala, bio je ubjedjen da on posjeduje smrt i zivot kao sto Allah, dzelle we ala, prozivljava i umrtvljuje. Medjutim, Ibrahim, sallallahu alejhi we sellem, mu je dokazao da je on samo obicno stvorenje kada je od njega potrazio da ucini da Sunce grane sa zapada pa se zbog svoje nemoci nevjernik zbuni. Od ove ili slicne vrste je sirk mnogih ljudi koji obozavaju zvijezde, vatru, licnosti, sejhove, kipove, idole itd.
Ovaj sirk je malo manji od gore spomenutog sirka zato sto se nalazi kod ljudi koji vjeruju da nema boga mimo Allaha, dzelle we ala, da su korist i steta samo od Njega, i da samo On daje i uskraciva. Medjutim, i pored toga ti ljudi nisu iskreni u svom odnosu sa Allahom, dzelle sanuhu. Nekada svojim djelima traze dobrobit samo za sebe, nekada su njihova djela samo zbog dunjaluka, katkada su im djela zbog polozaja i dodvorivanja licnostima, itd.
U djelima tih ljudi nekada ima mjesta za Allaha, dzelle we ala (ako je ispravno izraziti se na ovaj nacin), nekada u njihovim djelima ima mjesta za njihove pozude i strasti, nekada u njihovim djelima ima mjesta za sejtana, nekada za ljude itd. Ovo je stanje vecine ljudi. Ovo je onaj sirk o kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze:
“Sirk je u vama skriveniji od provlacenja mrava. Uputicu te na nesto ako ga se budes pridrzavao spasices sebe od velikog i malog sirka, reci: “Allahu moj, tebi se utjecem da ti nesto pridruzujem, a ja toga svjestan. I od Tebe oprosta molim za ono sto ne znam...“ (Prenosi Hakim - sahih) Zbog toga je zelja za samoprikazivanjem tj. rija sirk. Uzviseni kaze:
“Reci: “Ja sam samo covjek kao vi; meni se objavljuje da je Bog vas, Bog Jedini! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, tad nek radi dobro djelo, i ne pridruzuje u obozavanju Gospodara svog, nikoga.“ (Kur’an, XVIII/110) Kao sto je Allah, dzelle we ala, jedini Bog osim kojeg drugog nema, takodjer, treba se ibadetom samo Njemu Jedinom posvetiti jer je On jedino zasluzan ibadeta ljudi.
Zato dobro djelo treba biti cisto od samoprikazivanja, a to moze biti samo kada je iskreno u ime Allaha, dzelle sanuhu, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, obicavao doviti ovom dovom. “Allahu moj, ucini mi sva djela dobrim i iskrenim samo za Tebe a nemoj od mojih djela uciniti ni djelica ni za koga od stvorenja.“
Ovaj sirk u ibadetu upropascava covjekova djela i biva povodom gubljenja sevapa kod Allaha, dzelle we ala. Sto vise, ponekad covjek i zasluzi kaznu ako je doticno djelo obavezno jer ga ta vrsta sirka tj. rije spusta na stepen onog covjeka koji to djelo uopste i ne cini. A covjek koji ne djeluje tim islamskim djelom bice kaznjen zbog neobavljanja tog djela. Allah, dzelle sanuhu, je naredio da mu ljudi iskreno cine ibadet pa kaze:
“A naredjeno im je da robuju jedino Allahu, iskreno mu ispovjedajuci vjeru.“ (Kur’an, XCVIII/5)
Ko nije iskren prema Allahu, dzelle sanuhu, u svom ibadetu i ne djeluje shodno onom sto mu je Allah, subhanehu we teala, naredio, vec naprotiv djelo mu je suprotno onom sto mora raditi, to je sve odbaceno i nece biti primljeno kod Allaha, dzelle we ala. U hadisi kudsiji Uzviseni kaze: “ Ja sam najmanje potreban od pridruzivanja kojeg Mi pridruzuju. Ko ucini djelo u kojem Me pridruzuje s drugim to je onda onome cemu Me je pridruzio i ja sam od toga nevin.“ (“El-Itihafatas-sunijje bil ehadisil kudsije“ str.30 br.85)
Ovaj se sirk dijeli na mali i veliki. Veliki se dijeli na veliki i najveci i nista od njega nece biti oprosteno. Primjer ovog sirka jeste poklanjanje ljubavi i velicanja stvorenog kao sto se to poklanja i iskazuje Stvoritelju, dzelle sanuhu. Ovaj sirk Allah, dzelle we ala, ne prasta te o njemu kaze: “Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao sto se Allah voli. A oni koji vjeruju jace su ljubavi prema Allahu.“ (Kur’an, II/165) Ljudi koji su vjerovali u ovaj sirk svojim ce “bogovima“ u Dzehennemu reci:
“Tako nam Allaha, bili smo u zabludi ocitoj kad smo vas izjednacavali sa Gospodarom svjetova.“ (Kur’an, XXVI/97-98)
Poznato je da ti mnogobosci nisu Allaha, dzelle we ala, uporedili sa njihovim “bogovima“ kada je u pitanju stvaranje, dobavljanje opskrbe, davanje zivota i smrti, itd. Oni su svoje kumire uzdigli na stepen bozanstva time sto su im poklonili svoju potpunu ljubav i poniznost. Ovo predstavlja najvece neznanje tj. pravo nasilje. Kako mogu biti jednaki onaj koji je od ilovace stvoren i
Onaj sto ga je stvorio!? Kako mogu biti jednaki rob i Gospodar robova!? Kako mogu biti jednaki onaj koji ustvari i ne posjeduje pravo bice sa Onim koji to bice u njemu stvara i zivot mu daje!? Kako mogu biti jednaki onaj koji u biti ne posjeduje pravu sustinu stvari i Onaj koji stvarima sustinu daje, njima vlada jer On posjeduje potpuno i savrseno znanje, milost i savrsenstvo Njegovog Bica koje svjedoci da je samo On jedini i pravi Gospodar, Allah, Velicanstveni i Uzviseni.
Pa ima li goreg nasilja od uporedjivanja Allaha, dzelle we ala, sa onim sto je On stvorio? Izjednacuju ga sa Njegovim stvorenjima kao sto je On rekao: “Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjedna-cuju!“ (Kur’an, VI/1) Mnogobosci izjednacuju Stvoritelja nebesa i Zemlje, Onog koji je dao svjetlo i tminu, izjednacuju Ga sa onima koji ni koliko zrno u ovom univerzumu ne posjeduju. Pa tesko njima zbog toga sto rade i tesko njima zbog njihovog nasilja!!
Gore spomenuti sirk slijedi sirk koji se nalazi u postupcima ljudi, u njihovim rijecima, volji i namjeri. Primjera radi, sirk u postupcima je cinjenje sedzde drugom mimo Allaha, dzelle we ala, brijanje glave iz poniznosti drugom mimo Allahu, dzelle sanuhu, kruzenje oko grobova nekih “evlija“ a ne oko Ka’be, i vrsenje obreda i ceremonija kod tih grobova.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je prokleo sve one koji su grobove svojih poslanika ucinili bogomoljama pa i pored toga sto se kod tih grobova i mozda klanjaju Allahu, dzelle sanuhu. Sta onda reci za one koji se grobovima i mrtvacima u njima klanjaju ocekujuci od njih nekakvu “pomoc“ ili izbavljenje iz nedaca u kojima se ti robovi kaburova i turbeta nalaze!?Buharija i Muslim prenose hadis u kome stoji:
“Allahovo je prokletstvo na Jevrejima i krscanima, grobove su svojih vjerovjesnika bogomoljama ucinili.“ “Zaista su najgori ljudi oni koje ce kijametski sahat zive zadesiti. A i oni koji grobove u mesdzide -bogomolje pretvaraju.“ (Prenosi Ahmed - sahih)
“Zaista je prije vas bilo ljudi koji su grobove u mesdzide - bogomolje pretvarali. A vi nemojte niposto grobove u mesdzide pretvarati jer vam ja to zabranjujem.“ (Prenosi Muslim) “Allahova se srdzba srucila na narod sto grobove bogomoljama ucini.“ (Prenosi Ahmed - sahih) “Zaista su prije vas bili ljudi koji su nakon smrti poboznika izmedju njih mesdzid na njegov grob izgradili i tom grobu pravi oblik mesdzida dali. To su najgora stvorenja kod Allaha na Sudnjem danu.“ (Prenosi Buhari i Muslim)
Ovo je stanje onih ljudi koji klanjaju namaz u mesdzidima unutar kojih se nalaze grobovi, a sta onda ostaje za onog sto cini sedzdu samom grobu!? Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je obicavao ovako doviti: “Allahu moj, nemoj uciniti moj grob idolom kojeg ce ljudi obozavati.“ (Prenosi Ahmed - sahih)
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je posebnu paznju obracao tevhidu - ispravnom vjerovanju koje ne prati nikakva vrsta sirka - te je zbog toga zabranio obavljanje nafile namaza pri izlasku i zalasku Sunca bojeci se poistovjecivanja s mnogoboscima koji u to vrijeme cine sedzdu Suncu. Ne smije se nikom ciniti sedzda do Allahu, dzelle we ala. Svi oblici ibadeta moraju biti posveceni i upucivani samo Allahu, dzelle sanuhu, jer je samo On toga zasluzan.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaze: “Ko se zakune necim drugim a ne Allahom, ucinio je sirk.“ (Prenosi Ahmed - sahih) U ovu se vrstu sirka ubrajaju razni izrazi koji itekako kruze na jezicima ljudi u svakodnevnom zivotu. Primjera radi, rijeci covjeka kojima se obraca drugom covjeku: “Kako Allah zeli a i ti,“ kao sto se prenosi da je jedan covjek dosao Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu:
“Kako Allah zeli a i ti.“ Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Zar si me Allahu pridruzio!? Reci: “Kako samo Allah hoce.“ (Prenosi Ahmed - sahih)
Medjutim, i pored toga sto je sve u volji Allaha, dzelle we ala, covjeku je data slobodna volja izbora kako je to u Kur’anu napomenuto: “Onome od vas koji hoce da je na pravom putu.“(Kur’an, LXXXI/28)
Pa sta onda reci za one ljude koji se drugima obracaju rijecima. “Oslanjam se na Allaha i na tebe!“ “Dovoljan mi je Allah i ti“, “Ovo je Allahova blagodat i tvoja“, “Allah je meni na nebu a ti si mi na zemlji“, “Trebam traziti oprosta od Allaha i od tog i tog covjeka“, itd. Ove rijeci i izjave izvode covjeka iz islama i imana. To je zato sto sedzda, pokajanje, prisega, velicanje, slavljenje, hvaljenje, dova tj. ukratko receno robovanje ljudi pripada samo Allahu, dzelle sanuhu, i nikom drugom do Njemu Jedinom, subhanehu we te’ala.
U musnedu imama Ahmeda stoji slijedeci hadis: “Jedan je covjek pocinio grijeh (zbog kojeg je trebao biti kaznjen) te ga dovedose pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Kada je taj covjek stao pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, rece: “Allahu moj, ja se kajem Tebi a ne kajem se Muhammedu.“ Cuvsi to, Muhammed,sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ovaj je shvatio da to pravo pripada Onome koji ga zasluzuje.“ (Sahih)
Sirk u volji i namjeri
Ova je vrsta sirka veoma rasprostranjena i mozemo slobodno reci da predstavlja more bez obale u dusama ljudi. Malo je onih koji su postedjeni ovog sirka jer ko zeli da se nekom ili necem priblizi na nacin na koji je to islam zabranio, ucinio je sirk namjerom i voljom. Prava iskrenost je potpuno predavanje Allahu, dzelle we ala, u rijecima, djelu, namjeri i volji. Ovo je upravo ona ispravna vjera koju je Allah, dzelle we ala, naredio da se prihvatimo i nece ni od koga prihvatiti drugu vjeru osim ove o kojoj kaze:
“A ko trazi mimo islama vjeru, pa nece se primiti od njega, a on ce na ahiretu biti od gubitnika.“ (Kur’an, III/85)
Stvarnost sirka je uporedjivanje stvorenog sa Stvoriteljem
Sirk je poistovjecivanje Stvoritelja sa Njegovim stvorenjima od strane onog koji taj sirk cini. Oni svojim “bogovima“ pripisuju svojstva i osobine Allaha, dzelle we ala. Od bozanskih svojstava Allaha, dzelle sanuhu, jeste i to da je On Jedini u cijim su rukama korist i steta, davanje i uskracivanje.
Ovo su stvari koje od covjeka traze iskreno upucivanje dove Allahu, dzelle we ala, jer se Njega treba bojati i od Njega se treba nadati i samo se na Njega treba oslanjati. Ko ijednu od ovih osobina pripise stvorenom a ne Stvoritelju ucinio je sirk jer je uporedio izmedju Svemoguceg i onog koji ne posjeduje nista od savrsenih svojstava Uzvisenog u cijoj je ruci smrt i zivot, dobro i zlo. Sudbina svih stvari je u Njegovim rukama, sto je htio bilo je, sto nije htio nije i niti ce ikada biti.
Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, objasnjavajuci opasnost poistovjecivanja Allaha, dzelle we ala, sa njegovim stvorenjima pa makar samo u nekim odredjenim osobinama, kaze: “Najomrzeniji covjek kod Allaha je onaj covjek koji je sebe nazvao vladarom vladara.“ (Prenosi Muslim) Neka nas Uzviseni Gospodar, dzelle sanuhu, sacuva od svih oblika sirka. Amin!
„O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite.“ (EI-Hadždž, 77.) "I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu;
On šalje gromove i udara njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može." (Ar-Ra'd, 13.)