Propisi koji se odnose na umrlog

Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un ( Allahovi smo i Njemu se vraćamo )

Umirućeg muslimana, bilo da je to čovjek ili žena, mlada osoba ili stara, treba poleći na leđa, s tabanima okrenutim prema kibli.



Dati gusul, umotati u kafan, klanjati dženazu i ukopati (dafan) svakog umrlog muslimana, bilo kojem mezhebu on pripadao, obavezno je za veliju umrlog[1]. On mora obaviti sve to ili sam ili zadužiti nekoga da to uradi umjesto njega. Ako umrli nema veliju, ili on odbije da izvrši svoju dužnost, onda dužnost pada na sve muslimane podjednako kao vadžib kifaî.

Gusul

Vadžib je dati umrlom tri gusula u sljedećem redoslijedu: prvi s vodom u koju se stavio prah lišća sidra, zatim, drugi s vodom u koju se stavilo kamfora, i onda treći sa čistom vodom. Ako se lišće sidra i kamfor ne može naći, gusuliti treba tri puta s čistom vodom i onda na kraju dati umrlom tejemmum.

Osoba koja daje gusul mora biti musliman, zrela, znati pravila i gusuliti sa kurbet nijetom.

Ako se beba, koja je navršila 4 mjeseca ili više rodi mrtva , vadžib joj je dati gusul, pa čak i onda kada nije navršila toliko, ali je poprimila ljudski izgled.

Haram je za muškarca da dã gusul umrloj ženi kao i za ženu da dã gusul umrlom muškarcu. Muž i žena mogu dati gusul jedno drugome, ali se preporučuje da se pronađe žena za ženu i muškarac za muškarca.

Privatna mjesta za vrijeme gusula moraju biti prekrivena jer je gledanje u njih haram.

Gusul mejita je isti kao i gusul džunuba, samo što u ovom slučaju, poslije pranja glave i vrata, prvo se mora oprati desna strana, a zatim lijeva.

Naplaćivati za urađen gusul mejita je haram. Gusul onoga koji ga čini imajući na umu samo da zaradi, bez kurbet nijeta, batil je tj. neispravan.

Osoba koja daje tejemum umrlom treba svojim dlanovima udariti po zemlji i onda preći njima lice i gornje strane šaka mejita. Ili je još bolje, ako je moguće, za tejemum koristiti ruke mejita.

Kafan

Kafan zanči umotati mejita u tri komada tkanine: prvi, od pupka do koljena (ili još bolje od grudi do stopala); drugi, od ramena do sredine listova (ili još bolje do stopala), i treći mora biti dovoljno dug da se krajevi mogu podvezati i dovoljno širok da se strane mogu preklopiti.

Novac za vadžib veličinu kafana treba biti nabavljen novcem iz ostavštine umrlog.

Hunut

Ako se raspolaže kamforom onda je vadžib staviti ga na čelo, dlanove, koljena i dva velika nožna prsta umrlog poslije obavljenog gusula. Ovo se zove hunut. Ako nije moguće naći kamfor, onda njegovo stavljanje nije vadžib.

Dženaza

Klanjati dženazu za svakog umrlog muslimana kao i za muslimansko dijete, koje je navršilo 6 godina starosti, je vadžib.

Dženazu treba klanjati poslije gusula, hunuta i kafana.

Za klanjanje dženaze abdest nije obavezan, mada je mustehab pridržavati se svih pravila kao i za druge namaze.

Oni koji klanjaju dženazu trebaju se okrenuti ka kibli, a za mejita je vadžib da bude položen na leđa i da mu glava bude na desnoj, a noge na lijevoj strani imama koji klanja dženazu.

Nijetiti se može ovako: ''Klanjam dženazu za ovog umrlog da bih se približio/la Allahu (kurbeten ilellãh).''

Ako je mejit ukopan bez klanjanja dženaze, namjerno ili ne, zbog opravdanog razloga ili ne, ili se kasnije sazna da je obavljeni namaz bio neispravan – nije ga dozvoljeno ponovo iskopati. Može se klanjati pokraj kabura ako se misli da se tijelo još nije raspalo, sa nijetom Allahovog zadovoljstva.

Dženaza se klanja na sljedeći način:

- Poslije nijeta i prvog tekbira (allãhu ekber) imam naglas, a za njim us sebi i drugi, trebaju reći: ešhedu el lã ilãhe illellãh ve ešhedu enne Muhammeden resulullãh.

- Poslije drugog tekbira treba se reći: allahumme salli 'alã muhammedin ve ãli muhammed.

- Poslije trećeg tekbira treba se reći: allãhummagfir lil mu'minîne vel mu'minãt.

- Poslije četvrtog tekbira, ako je mejit muško, treba se reći: allãhummagfir li hazel mejjit, a ako je žensko: allãhummagfir hãzihil mejjit

- Poslije ovoga treba se izgovoriti peti tekbir.

Za vrijeme izgovaranja svakog tekbira mustehab je podignuti ruke u ravninu s licem, sa dlanovima okrenutim prema kibli.

Mekruh je klanjati dženazu u unutrašnjosti džamije.

Dafan

Vadžib je ukopati mejita u zemlju toliko duboko da se njegov mogući smrad neće osjetiti i da ga životinje ne mogu iskopati.

Tijelo treba poleći u kabur na njegovu desnu stranu tako da lice bude okrenuto prema kibli.

Nije dozvoljeno ukopati muslimana na groblju nemuslimana, niti nemuslimana ukopati među muslimane.

Ako žena umre sa živom bebom u stomaku, beba se treba izvaditit na najbezbjedniji način, čak i onda kada nema nade da će preživjeti.

Svaki put kada se sjetimo umrlog mustehab je reći: inna lillãhi ve inna ilejhi rãdži'ũn (mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti), i trebamo učiti Kur'an za njega/nju. Kaburi roditelja se moraju posjećivati i tu moliti za njih.

Vahshat namaz



U prvoj noći poslije dženaze mustehab je klanjati dva rekjata vahshat namaza za umrlog. Ovaj namaz se klanja na sljedeći način: poslije učenja sure el-hamd, treba se jednom proučiti ajetul kursij[5]. U drugom rekjatu poslije el-hamda, treba proučiti suru inna enzelnahu[6] deset puta. Kada se namaz završi treba se uputiti dova Allahu u kojoj se traži da sevab ovog namaza ide u kabur umrlog (navesti ime).

Ovaj namaz se može klanjati u bilo kojem dijelu prve noći poslije ukopavanja, mada se preporučuje da bude klanjan odmah poslije jacije.

Iskopavanje

Haram je otvoriti kabur muslimana, čak i onda kada se radi o djetetu ili umobolnoj osobi, osim i sljedećim slučajevima:

Ako je umrli ukopan na otetoj zemlji i ako vlasnik ne dopušta da kabur tu ostane.

Ako je kafan na umrom nezakonito prisvojen i ako ga osoba kojoj pripada želi nazad.



Kada otvranje kabura neće biti ponižavajuće za umrlog, i zna se da je bio ukopan bez gusula ili kafana, ili je gusul ili kafan bio nespravan, ili nije bio položen prema kibli.

Kada se mora iskopati tijelo da bi se ustvrdilo nečije pravo koje je važnije od čuvanja nepovredivosti kabura.

Kada je tijelo umrlog ukopano na mjestu neprikladnom za muslimana, kao što je groblje nemuslimana ili smetljište.

Kada se tijelo mora iskopati zbog nečeg važnijeg od čuvanja nepovredivosti kabura, npr. kada se mora iskopati trudna žena da bi se izvadila živa beba.

Kada se strahuje da bi divlje zvijeri iskopale tijelo, ili bi bilo odnešeno vodom, ili bi ga neprijatelj mogao iskopati.

Ovo Pitanje je preuzeto sa portala ( N-UM.COM )

Selam alejkum Ja sam iz Makedonije i imam jedno pitanje za vas: Da li dzenaza kad se ispraca, moze sa tekbirom da se isprati? Odgovori te mi na ovo pitanje malo opsirnije. Allah neka vas nagradi.

Odgovor: Ve alejkum Selam, Kada musliman umre, farz-kifaje je klanjati mu dzenazu, okupati ga, umotati u cefine u okupati ga. Ako to obavi jedna grupa muslimana, sa ostalih spada ta obaveza. Poslanik a.s. klanjao je dzenazu umrlim muslimanima. Dzenaza namaz klanja se tako sto se se prvo ucinit nijjet srcem, a ne rijecima i dizuci ruke izgovoriti tekbir (Allahu ekber).

Nakon tekbira proucimo El-Fatihu, potom donosimo drugi tekbir dizuci ruke, nakon kojeg donesemo salavat na Poslanika a.s., potom izgovorimo i treci tekbir dizuci ruke, nakon kojega proucimo dovu za umrloga,a potom donesemo cetvrti tekbir.

Nakon cetvrtog tekbira imamo izbor da li da predamo selam samo na desnu stranu ili da dodamo jos jednu dovu pa onda predamo selam. Ebu AbdurRahman Avf ibn Malik kaze: "Poslanik a.s. klanjao je dzenazu pa sam od dove koju je proucio zapamtio:”Gospodaru nas,oprosti mu, smiluj mu se, sacuvaj ga (kazne) i grijehe mu izbrisi! Podari mu lijepo mjesto u Dzennetu I kabur mu ucini prostranim! Ocisti ga vodom snijegom i ledom.

Obaspi ga Svojom neizmjernom miloscu i ucini ga od grijeha cistim kao sto ocistis bijelu odjecu od prljavstine. Oprosti mu sve grijehe! Zamjeni mu kucu boljom od njegove kuce, obitelj boljom od njegove obitelji, zenu boljom od njegove! Uvedi ga u Dzennet I sacuvaj ga od kaburskog azaba (dzehennemske) vatre " Prenosilac je dodao:

"Pozelio sam (radi ove dove) da sam ja taj mejjit." Ispravni prethodnici sun as poducili da sa dzenazom treba pozurit i nije dozvoljeno bespotrebno odgadjanje iste. Nema potvrde da se dzenaza treba ispracat uz tekbire. A Allah najbolje zna! Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan!

Kako ćeš sebi obezbjediti najljepšu dženazu nakon što umreš?

Ako hoćeš da nakon tvog ovozemaljskog života, tvoja dženaza bude tebi od koristi i da ona bude tvoj najljepši završetak i rastanak sa ovim svijetom, na tebi je da se potrudiš da uradiš za vrijeme svog života sljedeće tri stvari:

- Potrudi se da svaki put kad ti se ukaže prilika, da klanjaš dženazu namaz svom bratu muslimanu ili sestri muslimanki., jer dobro se nagrađuje dobrim. Pa ako si se zadesio u džamiji i poslije ikindije se klanja dženaza, obavi zajedno sa muslimanima ovaj namaz.

Pazi, možeš da ne klanjaš, možeš jednostavno da odšetaš, ali, može se isto tako desiti i na tvojoj dženazi, da ljudi nakon namaza, umjesto da stanu u saff i prouče za tebe dovu, jednostavno odu.

Allah, s.w.t. je pravedan i zbog tvoje „škrtosti“ da staneš u saff nekih 5 minuta, može se desiti da na tvojoj dženazi bude samo nekoliko osoba. Odnosno, tvoje klanjanje dženaze drugom, je korist za tebe prije tvoje dženaze.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s: “Ko prisustvuje dženazi s čvrstom vjerom i nadom u nagradu, sve dok se ne klanja ima nagradu kao jedan kirat, a ko prisustvuje sve dok se ne ukopa mejt, ima dva kirata.

Ashabi upitaše:“A šta je kirat Poslaniče?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori:“Poput dva ogromna brda.“ (Buharija) A u drugoj predaju „Poput brda Uhud“. Kad je ove riječi čuo ibn Omer, r.a., bacio je zemlju koju je držao u rukama i rekao:“Tako mi Allaha, mnogo smo dobra propustili.“

Međutim, ovdje se mora paziti na nijjet, jer u hadisu se kaže „sa čvrstom vjerom i nadom u nagradu“, dakle, kad dženazu svoga brata slijediš, da to bude sa nijetom kako bi mu klanjao dženazu i ispratio ga sa ovog svijeta, a ne da bude, ono krenuo si onako usput jer si se tu zadesio pošto ima njegove rodbine koji su tvoji prijatelji ili sramota te da ostaneš sam a da ne odeš na dženazu. Ako na taj način postupiš u dženazi, nećeš biti nagrađen ni sa jednim kiratom.

Druga stvar koji bi trebao raditi na ovom svijetu, a koja će biti od koristi za tvoju dženazu, jeste ako neko od tvojih kolega, prijatelja ili rodbine umre (nedo Allah), da se potrudiš u pozivanju drugih muslimana na tu dženazu, da što više muslimana pozoveš kako bi dženaza bila masovnija. Potrudi se da pozoveš stotinu osoba ili najmanje četrdeset njih. Zbog čega?

Pa zbog toga što je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Nema muslimana koji umre, pa mu dženazu klanja četrdeset ljudi koji ne čine širk Allahu, a da Allah neće primiti njhovo zauzimanje za njega.“ (Muslim).

U drugom hadisu je rekao: “Kad umre neki musliman, pa mu dženazu klanja stotinu muslimana pa mole za njega, njihova dova će biti primljena.“ Danas nam je Allah olakšao načine komunikacije, preko mobitela i interneta, za jednu noć, možeš da pozovoeš stotine muslimana kako bi se nekom od tvojih klanjala dženaza.

Sve što bude više ljudi na dženazi, to je bolje za mejita a i na tvojoj dženazi Allah će podariti zbog tvoje dobrote i požrtvovanosti, da se skupi veliki broj muslimana koji će da dove za tebe. Neki od dobrih ljudi, koji su pazili da budu na dženazama i pozivali druge na dženazu namaz svom bratu, Allah je dao da im se dženaza klanja u Časnom Haremu i to u zadnjih deset dana Ramazana, gdje bi budi i po nekoliko miliona ljudi.

I treća stvar koja će ako Bog da, da uljepša tvoju dženazu, jeste da iskreno doviš za mejita na njegovoj dženazi. Dova u ovakvoj situaciji, biva na dva načina. Prvi, lijep izbor riječi u dovi , bez nekih dodavanja, odugovlačenja. Najbolje je da učiš ono što je učio Poslanik, s.a.v.s.

Sva je ulema složna, da je najbolja ona dova, koju je učio Poslanik, s.a.v.s. dakle, izaberi u svojoj dovi iste riječi, koje je izabrao i koristio Poslanik, s.a.v.s. Svakako, možeš da učiš dovu od sebe, ali je preče učiti onako kako je učio Poslanik, s.a.v.s.

Najpoznatija od njih je ono što se prenosi od Avf ibn Malika, radijallahu anhu, a bilježi Muslim:

"ALLAHUMMEGFIR LEHU VERHAMHU VE AFIHI V'AFU ANHU, VE EKRIM NUZULEHU, VESSI'A MUDHALEHU, VAGSILHU BILMAI' VES-SELDŽI, VE NEKKIHI MINEL-HATAJA KEMA JUNEKKA ES-SEVBU EL-EBJEDU MINED-DENESI, VE EBDILHU DAREN HAJREN MIN DARIHI, VE EHLEN HAJREN MIN EHLIHI, VE ZEVDŽEN HAJREN MIN ZEVDŽIHI VE EDHILHU EL-DŽENNETE, VE EIZHU MIN AZABIL-KABRI, VE MIN AZABIN-NARI

". Prenosilac hadisa, Avf, r.a. je tada rekao:”Poželio sam da budem ja taj mejit.” (zbog dove Poslanika, s.a.v.s)

Takođe, od poznatijih dova je i ono što se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže:

"ALLAHUMMEGFIR LIHAJJINA VE MEJJITINA, VE ŠAHIDINA VE GAIBINA, VE SAGIRINA VE KEBIRINA, VE ZEKERINA VE UNSANA, ALLAHUMME MEN AHJEJTEHU MINNA FEAHJIHI ALEL-ISLAM, VE MEN TEVEFFEJTEHU MINNA FETEVEFFEHI ALEL-IMANI, ALLAHUMME LA TAHRIMNA EDŽREHU VE LA TUDILLENA BADEHU"

Inače od Poslanika, s.a.v.s., prenose se četiri dove koje se mogu učiti tokom dženaza namaza za umrlog.

Veoma bitno, dok budeš dovio za umrlog, ne razmišljaj o dunjaluku i poslovima, misli na umrlog sa nijetom da Allah, s.w.t. primi tvoju dovu. Ovo nisu moje riječi, to su riječi Poslanika, s.a.v.s. kad je rekao: ”Znajte da Allah ne prima dovu nemarnog srca.” (Hakim i Tirmizi, hasen).

I kao što smo već, naveli, drugi način je, da ti sam od sebe izabereš riječi koje ćeš učiti u dovi tokom dženaze.



Zato, potrudi se da budeš od onih koji će da iskreno budu do kraja na dženazama, koji će druge pozivati na obavljanje ovog ibadeta i koji će iskreno da dove za svog brata/sestru tokom zadnjeg ispračaja, kako bi i drugi tebe do kraja ispratili, kako bi na tvojoj dženazi bio što veći broj i kako bi što više ljudi iskreno za tebe dovili i molil