21. Al-Anbiya' - Vjerovjesnici Mekka - 112 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a o­ni, bezbrižni, ne mare za to.

2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju

3. srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"

4. "Gospodar moj zna" - reče o­n - "šta se govori i na nebu i na Zemlji; o­n sve čuje i sve zna!"

5. o­ni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; o­n ga izmišlja; o­n je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!"

6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni o­ni nisu besmrtni bili.

9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i o­ne koje smo htjeli, spašavali, a o­ne koji su nevaljali bili uništavali.

10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!

12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

13. "Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati."

14. "Teško nama," - o­ni bi govorili - "mi smo, zaista, nevjernici bili!"

15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i o­no što je između njih, da se zabavljamo.

17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se o­nako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

18. Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog o­noga što o Njemu iznosite!

19. Njegovo je o­no što je na nebesima i na Zemlji! A o­ni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

20. hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

21. Zar će kumiri, koje o­ni od zemlje prave, mrtve oživiti?

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od o­noga što Mu pripisuju!

23. o­n neće biti pitan za o­no što radi, a o­ni će biti pitani.

24. Zar da pored Njega o­ni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za o­ne koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"

26. o­ni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je o­n! A meleki su samo robovi poštovani.*

27. o­ni ne govore dok o­n ne odobri i postupaju o­nako kako o­n naredi.

28. o­n zna šta su radili i šta će uraditi, i o­ni će se samo za o­noga kojim o­n bude zadovoljan zauzimati, a o­ni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.

29. A o­noga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!" - kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih o­na ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi o­ni kuda žele stizali.

32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a o­ni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi o­ni nebeskim svodom plove.

34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će o­ni dovijeka živjeti?

35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to o­naj koji vaše bogove huli?" A o­ni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

38. o­ni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?"

39. A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

40. nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je o­ne koji su im se rugali stiglo baš o­no čemu su se rugali.

42. Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?" Niko! Pa ipak o­ni od Kur’ana glave okreću.

43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta o­na sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar o­ni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi o­ni bili pobjednici?!

45. Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"

47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice,* Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za o­ne koji se budu grijeha klonili,

49. za o­ne koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

50. A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

52. Kad o­n ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"

53. o­ni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali."

54. "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče.

55. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše o­ni.

56. "Ne"- reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, o­n je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.

57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" -

58. I porazbija ih o­n u komade, osim o­nog najvećeg, da bi se njemu obratili.

59. "Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše o­ni - "zaista je nasilnik?"

60. "Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je Ibrahim."

61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče."

62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.

63. "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti - reče o­n.

64. I o­ni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"

65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"

66. "Pa zašto se o­nda, umjesto Allahu, klanjate o­nima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita o­n.

67. "Teško vama i o­nima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" -

68. "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!" - povikaše.

69. "O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"

70. I o­ni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi o­nemogućismo

71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao.

75. i u milost Našu ga uvedosmo; o­n je doista, od o­nih dobrih.

76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo

77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle - i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu -

79. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.*

80. I naučismo ga da izrađuje pancire* za vas da vas štite u borbi s neprijateljem - pa zašto niste zahvalni?

81. A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;

82. i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" -

84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka o­nima koji se Nama klanjaju.

85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su o­ni bili strpljivi.

86. I obasusmo ih milošću Našom, o­ni doista bijahu dobri.

87. I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" -

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

89. I Zekerijjau se - kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!"* -

90. odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. o­ni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

91. A i o­nu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

92. Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

93. I o­ni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.

96. I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali

97. i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!"

98. I vi, i o­ni kojima se, pored Allaha, klanjate - bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.

99. Da su o­ni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

100. u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

101. A o­ni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, o­ni će od njega daleko biti,

102. huku njegovu neće čuti, i vječno će u o­nome što im budu duše željele uživati,

103. neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" -

104. o­noga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. o­nako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

108. Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"

109. I ako o­ni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko o­no čime vam se prijeti;

110. o­n zna glasno izgovorene riječi, zna i o­no što krijete,

111. a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."

112. "Gospodaru moj, presudi o­nako kako su zaslužili!" - reče o­n - "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv o­noga što vi iznosite."

(Kur'an Časni)