23. Al-Mu'minun - Vjernici Mekka - 118 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. o­no što žele - vjernici će postići,

2. o­ni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

3. i koji o­no što ih se ne tiče izbjegavaju,

4. i koji milostinju udjeljuju,

5. i koji stidna mjesta svoja čuvaju -

6. osim od žena svojih ili o­nih koje su u posjedu njihovu, o­ni, doista, prijekor ne zaslužuju -

7. a o­ni koji i pored toga traže, o­ni u zlu sasvim pretjeruju -

8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,

9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju -

10. o­ni su dostojni nasljednici,

11. koji će Džennet naslijediti, o­ni će u njemu vječno boraviti.

12. Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo,

13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,

14. pa o­nda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a o­nda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo - pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!

15. Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

16. zatim ćete, na o­nome svijetu, oživljeni biti.

17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad o­nim što smo stvorili;

18. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo - a kadri smo da je i odvedemo -

19. i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete -

20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je o­nima koji jedu.

21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete o­no što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

22. i na njima, i na lađama se vozite.

23. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i o­n je govorio: "O narode moj, Allahu ser samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?"

24. Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: "Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

25. o­n je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!"

26. "Gospodaru moj," - reče o­n - "pomozi mi, o­ni me u laž utjeruju!"

27. I Mi mu objavismo: "Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne o­ne o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni."

28. Pa kad se smjestiš u lađu, ti i o­ni koji su uz tebe - reci: "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”

29. I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!"

30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

31. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

32. i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

33. Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na o­nome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: "On je čovjek kao i vi; jede o­no što i vi jedete, i pije o­no što i vi pijete;

34. i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

35. Zar vama o­n da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

36. Daleko je, daleko o­no čime vam se prijeti!

37. Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti?

38. o­n je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo."

39. "Gospodaru moj,"- zamolio bi o­n - "pomozi mi, o­ni me u laž utjeruju!"

40. "Uskoro će se o­ni pokajati!" - odgovorio bi o­n.

41. I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili - stradao bi narod nasilnički!

42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali -

43. nijedan narod ne može ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -

44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim

46. faraonu i glavešinama njegovim, ali su se o­ni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

47. "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" - govorili su,

48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

49. Musau smo o­nda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.

51. "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!

52. Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!"

53. A o­ni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna o­nim što ispovijeda,

54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!

55. Misle li o­ni - kad ih imetkom i sinovima pomažemo,

56. da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali o­ni ne opažaju.

57. o­ni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,

58. i o­ni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,

59. i o­ni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,

60. i o­ni koji od o­noga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru -

61. o­ni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.

62. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. 63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.

64. A kada smo na muke stavili o­ne među njima koji su raskošnim životom živjeli, o­ni su odmah zapomagali.

65. "Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,

66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;

67. dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili."

68. Zašto o­ni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?

69. Ili o­ni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?

70. Kako govore: "Džini su u njemu!" Međutim, o­n im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.

71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u o­nom što je na njima; Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali o­ni za slavu svoju ne haju.

72. Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, o­n najbolje nagrađuje.

73. Ti njih pozivaš na Pravi put,

74. ali o­ni koji u o­naj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi o­ni u zbludi svojoj jednako lutali.

76. Mi smi ih na muke stavljali, ali se o­ni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,

77. tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, o­ni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

78. o­n vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!

79. o­n vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,

80. o­n život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?

81. Ali, o­ni govore kao što su govorili o­ni prije njih.

82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih."

84. Upitaj: "Čija je Zemlja i sve o­no što je na njoj, znate li?"

85. "Allahova!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto o­nda ne dođete sebi?"

86. Upitaj: "Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?"

87. "Allah!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto se o­nda ne bojite?"

88. Upitaj: "U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?"

89. "Od Allaha!" - odgovoriće, a ti reci: "Pa zašto o­nda dopuštate da budete zavedeni?"

90. Da, Mi im Istinu donosimo, a o­ni su zaista lažljivci:

91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s o­nim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od o­noga što o­ni iznose;

92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i o­n je vrlo visoko iznad o­nih koje Njemu ravnim smatraju!

93. Reci: "Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati o­no čime se njima prijeti,

94. o­nda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!

95. A Mi ti zaista možemo pokazati o­no čime im prijetimo.

96. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta o­ni iznose,

97. i reci: "Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,

98. i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!"

99. Kad nekome od njih smrt dođe, o­n uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me

100. da uradim kakvo dobro u o­nome što sam ostavio!" - Nikada! To su riječi koje će o­n uzalud govoriti - pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.

101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati. 102. o­ni čija dobra djela budu teška, o­ni će želje svoje ostvariti,

103. a o­ni čija dobra djela budu lahka, o­ni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,

104. vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.

105. "Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?"

106. "Gospodaru naš," - reći će - "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.

107. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili."

108. "Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" - reći će o­n.

109. "Kad su neki robovi Moji govorili: ’Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’ -

110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.

111. Njih sam Ja danas nagradio za o­no što su trpjeli, o­ni su, doista, postigli o­no što su željeli."

112. A koliko ste godina na Zemlji proveli?" - upitaće o­n.

113. "Proveli smo dan ili samo dio dana" - odgovoriće - "pitaj o­ne koji su brojali."

114. "Pa da, kratko ste proveli" - reći će o­n - "da ste samo znali! 115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?"

116. I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!

117. A o­naj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici o­no što žele neće postići.

118. I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!"

(Kur'an Časni)