"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje." /2/

"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jezikuKur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izraža-vanjaAllah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102)

"Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neute-meljena interpretacijaTačno je da se odnosi na Kur'an. znači "u koju nema sumnje"Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi, a za­tim: "U njoj je uputa bogobojaznim."

Ispravno je, međutim, sta­janje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tjsvjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklon­stva (širka), koji vjeruju samo u

Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabranaTo je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili."

“Onima koji u gajb vjeruju" /3/

Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja is­tini­tostiriječju, djelom i uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti, a smanjuje griješenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštova­njem prema Allahu, dž.š., tako da onaj koji to prihva­ti neće učiniti bilo što, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi.

Vjera u nevidljivo ustvari je vjera u ono što je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerova­nje u ono što ti je dostavljeno u šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Nje­govo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i DžehenemSve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.

"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" /3/

"i namaz obavljaju" Riječ jezički znači "dova", a šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklo­na),.sedžde (klanjanja ničice) i drugih posebnih dijelo­va,određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, što je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noći

To je druga osnovna islamska dužnost. Namaz (salat) obavlja se, tjčini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdes­ta, stajanje, naklon, usklađenost pokreta, klanjanje ničice, učenje Kur'ana, sjedenje i posvjedočenje i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.Time se obavlja namaz. "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" Riječ u početku islama je označavala “trošak” koji je čovjek činio za svoju poro­dicu prije nego je propisan zekat.

Na ovome mjestu, izraz znači dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na bližnje, članove porodice i sluge, a potom na drugeOvaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, dž.š., sa ciljem izražavanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdžbe i kazne, a ne zbog bilo čega drugogGornjim riječima: "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz).

To potvrđuje i predanje od Ibn Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet te­melja: svjedočenju (šehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabi (hadžu)." O zekatu će, inšallah, kasnije biti govora.

"i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju." /4/

"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tjkoji potvrđuju is­tinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, "i što je objavljeno prije tebe", tjprihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i dru­gih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret čvrsto vje ruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan,

Džennet, Džehenem, polaga­nje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela)Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjerni­ci, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do



Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospo­dara" odnosno, na putu svjetla, iz­vjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog "To su oni koji su spašeni", tjoni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Nje­gove knjige i poslanike, steći sevap i vječni bora­vak u Džennetu, odnosno spas od kazne priprem­lje­ne za Allahove neprijatelje.

"To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni." /5/

"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tjkoji potvrđuju is­tinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, "i što je objavljeno prije tebe", tjprihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i dru­gih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret čvrsto vje ruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje,

Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaga­nje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela)Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjerni­ci, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana,

"na uputi su svoga Gospo­dara" odnosno, na putu svjetla, iz­vjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog "To su oni koji su spašeni", tjoni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Nje­gove knjige i poslanike, steći sevap i vječni bora­vak u Džennetu, odnosno spas od kazne priprem­lje­ne za Allahove neprijatelje.

"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/

.."doista, oni koji ne vjeruju..." znači, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve se­llem. Allah Uzvišeni zna da oni neće vjerovati kada im dođu ajeti, pa to ovdje i potvđuje ukazujući da oni neće vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne opominjao" jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajući time jasne ajete koje im je dostavio

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara. Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rasterećenja za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu pošto je on želio da svi ljudi budu vjer­nici i slijede ga na Pravom putu Allah, dž.š., ovdje mu saopćava da će biti vjernici samo oni za koje u vječnom Alla­hovom znanju stoji da će vjerovati u

Poslanika, salla­llahualejhi ve sellem, i da im slijedi sreća i svako dobroIsto tako, zalutat će samo oni za koje u prethod­nomAllahovom znanju stoji da će biti nevjerni­ci.ko­jima.slijedi nesreća, da nas Allah sačuvaStoga se navodi: "Ne žalosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku preneseš!; “jer tvoje je samo da preneseš, a Naše je da tražimo polaganje računa." (13:40) "Ti si samo opo­mi­njač, a Allah o svemu brine." (11: 12)

"Zapečatio je Allah srca njihova i uši njihove, a na očima im je koprena; njima pripada kazna golema." /7/

U vezi s ovim ajetom Katade kaže: "Njima je zavladao šejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah je zapečatio njihova srca i uši, a na oči im stavio kopre­ne tako da ne vide, ne čuju, ne shvaćaju, niti razu­mijuTo potvrđuju riječi Allaha, dž.š.: "A kad oni skrenuše, Al­lah učini da i njihova srca skrenu." (61:5)

Za­tim riječi: "i Mi srca njihova i oči njihove preokrenut ćemo kao što nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj smeteni lutaju"(6:110) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo, što pokazuje da Uzvišeni

Allah pečati srca uspostavljajući između njih i Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajući ih s neistinom time što sami napuštaju istinu, što je također izraz Njego­ve praved nosti. U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokrećeš srca! Učvrsti srca naša u Tvojoj vjeri!" Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /47/

"Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nas­tane crna tačkica (mrlja)Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo srce se očisti, a ukoliko poveća griješenje, i ta mrlja se povećava sve dok sasvim ne prekrije srceTo je hrđa za koju Allah Uzvišeni kaže:"Ne, naproti vOno što su stjecali kao hrđa prekrilo je njiho­va srca." (83:14)

Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, dž.š., ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status nevjernika. Nakon toga slijedi objašnjenje statusa licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajući u sebi nevjerstvoBudući da to liči poziciji mnogih ljudi, Allah, dž.š., to ističe na više mjesta ukazujući na brojne osobine koje karakteriziraju licemjeraU tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici!" /8/

"licemjerje" u osnovi znači "pokazivanje dob­ra i prikrivanje zla"Ima ga dvije vrste: - vjersko, koje vodi u vječnu vatru i - praktično, koje spada u najveće grijehe. Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo licemjeraNaprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intim­no bili vjernici!

Međutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradi­cijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena: 1-Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazredž, 2-Benu Nedir i 3-Benu Kurejza, saveznici plemena Evs.

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, is­lam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj židova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mi­rovnesporazume sa židovima i brojnim arapskim ple­menimau okolici Medine.

Međutim, kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike tada je Abdu­llahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je došlo Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!

" Za­tim je obja­vio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svo­jim sljed­benicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbe­nicima Knjige. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među Muhadžirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha Uzvišenog, na ahiretu.

Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj među židovima. Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici.

Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro! Allah Uzvišeni kaže: "Ima ljudi koji kažu: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dođu licemjeri, oni kažu: 'Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti za­sigurno Njegov Poslanik!" (63:1)

Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lažu! Zato kaže: "A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici" (2:8). Riječi Allaha Uzvišenog: .."Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju..." znače: u svom nevjerovanju oni su uvjereni da varaju Allaha, dž.š., kada kažu:

"Vjerujemo", računajući pritom da će im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao što prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvišeni kaže: "Na Dan, kada ih Allah sve oživi, oni će se Njemu zaklinjati kao što se vama zaklinju misleći da će im to koristiti. Oni su doista pravi lažljivci." (58:18) Zbog takvog njiho­vog vjerovanja Allah Uzvišeni ih identificira riječima:" iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." Znači, ukoliko vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo sebe varaju.

Oni naime svojoj duši udovoljavaju ovim činom, napajajući se čašom radosti, čiji iz­vordaje sokove propasti, pošto onaj koji ih pije ispija čašu bola kao srdžbu Allaha Uzvišenog i Njegovu kaznu, koja ne utoljava žeđ. Time licemjer vara samog sebe, misleći da sebi čini dobro! Allah Uzvišeni kaže: "iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju."

"Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju, iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." /9/

"licemjerje" u osnovi znači "pokazivanje dob­ra i prikrivanje zla"Ima ga dvije vrste: - vjersko, koje vodi u vječnu vatru i - praktično, koje spada u najveće grijehe. Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo licemjeraNaprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intim­no bili vjernici!

Međutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradi­cijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena:

1-Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazredž, 2-Benu Nedir i 3-Benu Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, is­lam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj židova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mi­rovnesporazume sa židovima i brojnim arapskim ple­menimau okolici Medine.

Međutim, kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike tada je Abdu­llahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je došlo Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Za­tim je obja­vio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svo­jim sljed­benicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbe­nicima Knjige.

Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među Muhadžirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha Uzvišenog, na ahiretu.

Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj među židovima. Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici.

Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro! Allah Uzvišeni kaže: "Ima ljudi koji kažu: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dođu licemjeri, oni kažu: 'Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti za­sigurno Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lažu! Zato kaže: "A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici" (2:8). Riječi Allaha Uzvišenog: ..

"Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju..." znače: u svom nevjerovanju oni su uvjereni da varaju Allaha, dž.š., kada kažu: "Vjerujemo", računajući pritom da će im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao što prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvišeni kaže:

"Na Dan, kada ih Allah sve oživi, oni će se Njemu zaklinjati kao što se vama zaklinju misleći da će im to koristiti. Oni su doista pravi lažljivci." (58:18) Zbog takvog njiho­vog vjerovanja Allah Uzvišeni ih identificira riječima:" iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." Znači, ukoliko vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo sebe varaju.

Oni naime svojoj duši udovoljavaju ovim činom, napajajući se čašom radosti, čiji iz­vordaje sokove propasti, pošto onaj koji ih pije ispija čašu bola kao srdžbu Allaha Uzvišenog i Njegovu kaznu, koja ne utoljava žeđ. Time licemjer vara samog sebe, misleći da sebi čini dobro! Allah Uzvišeni kaže: "iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju."

"U srcima njihovim je bolest i Allah im povećava bolest. Njih čeka patnja bolna za ono što su lagali." /10/

"U srcima njihovim je bolest." Prema nekim mišljenjima, ovdje "bolest" pred­stavljasumnju, licemjerje i prljavštinu. To je sve tačno, budući da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavština Sumnja je zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Al­lahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve se­llem; licem­jerje je, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustva­ri su nevjernici; prljavština je, jer oni ne vjeruju u ono što je Allah, dž.š., objavio

Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem; nevjerstvo je, bez sumnje, prljavština! "...pa im je Allah bolest povećao." Znači povećao im je sumnju, licemjerje i prljavštinu. Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao što Allah Uzvišeni kaže: "A što se tiče vjernika, njima je vjerovanje povećano i oni se radujuŠto se, pak, tiče onih u čijim je srcima bolest, ona im je prljavštinu povećala." (9:125)

Riječi Allaha Uzvišenog: "...za ono što su lagali" znače što su lagali Allahu i vjernicima nastojeći ih prevariti riječima: "Mi vjerujemo!" dok, ustvari, nisu vjerovaliAllah Uzvišeni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o jed­nom broju licemjera (munafika) zadržavši za Sebe znanje o ostalima i ne obavještavajući ga o njimaOn kaže:

"Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaješ, ali ih Mi znamo!" (9:101) Možda će neko reći: "Zašto Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve sellem, nije ubijao licemjere pošto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao

Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znači, on se bojao da ne dođe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaćanjem is­lama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unatoč njihovom imanu, od­nosnomogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje dru­gove (ashabe)!" Malik u vezi s tim kaže: "Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da vladar ne osuđuje samo po svom znanju!"14 Šafija kaže:

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se­llem,zabranio je ubijanje licemjera budući da su oni javno prihvaćali islam, iako je on znao da su licemjeri Međutim, ono što su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To potvrđuje i hadis: /49/ "Meni je naređeno da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: 'Nema boga osim Allaha.' Kada to kažu..." itd.15 Međutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i njihova imena.

Za one o čijem licemjerju Allah Uzvišeni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji: "Ako se licemjeri i oni u čijim je srcima bolest, te oni koji po Medini laži šire, ne okane, Mi ćemo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao komšije tvoje ostati. Oni su prokleti i gdje god se nađu bit će uhvaćeni i poubijani." (33:80-81) U ovim je ajetima dokaz da

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove oso­binekoje on primjećuje kod nekih od njihU tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "A da hoćemo, Mi bismo ti ih uistinu pokaza­li, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim pre­poz­nao..Ali ti ćeš ih doista prepoznati po načinu njihova govora!" (47:30)

"Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji! odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!'" /11/

"nered" ovdje znači nevjerovanje, licemjerje i griješenje. Riječi Allaha, dž.š.: "Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji!'" znače: ne pravite nered kroz nevjerstvo, licemjerje i griješenje na Zem­lji, jer onaj ko prema Allahu griješi ili naređuje da se griješi, čini na Zemlji nered, pošto je uspostavljanje reda moguće samo uz pokornost Allahu, dž.š. Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako su licemjeri.

Međutim, Allah, dž.š., to ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje pri­jatelje (zaštitnike) Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zaštitnike), um­jestovjernika, vrijeme kada oni spadaju među najveće neprijatelje vjernika, pred-stavlja čin stvaranja velikog nereda na ZemljiJer, pošto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stječu pogrešan sud.

Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajući ih riječima koje su daleko od istine i ostajući istovremeno u prijateljskim odno­sima s nevjernicima protiv vjernikaZato Allah, dž.š., kaže: Kada im se kaže: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tjmi želimo samo pomirenje između dvije skupine vjernika, s jedne strane, i nevjernika (među kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici Knjige), s druge strane." Međutim, Allah zna ono što je u njiho­vimdušama i što kriju u svojim prsima, pa kaže:

"Nikako! Oni uisti­nu nered prave, ali to i ne opažaju." /12/ Ono što oni namjeravaju smatrajući to uspostavlja­njem reda ustvari je pravi nered, a što oni ne osjećaju zbog svog neznanja. "Moj Bože! Učvrsti nas u Tvojoj vjeri i pokornosti i učini nas vjernicima čija spoljašnost nije suprotna njihovoj unutarnjosti!"

"Zar tako! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to oni i ne opažaju." /12/

"nered" ovdje znači nevjerovanje, licemjerje i griješenje. Riječi Allaha, dž.š.: "Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji!'" znače: ne pravite nered kroz nevjerstvo, licemjerje i griješenje na Zem­lji, jer onaj ko prema Allahu griješi ili naređuje da se griješi, čini na Zemlji nered, pošto je uspostavljanje reda moguće samo uz pokornost

Allahu, dž.š. Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako su licemjeri. Međutim, Allah, dž.š., to ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje pri­jatelje (zaštitnike) Naime,

uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zaštitnike), um­jestovjernika, vrijeme kada oni spadaju među najveće neprijatelje vjernika, pred-stavlja čin stvaranja velikog nereda na ZemljiJer, pošto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stječu pogrešan sud.

Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajući ih riječima koje su daleko od istine i ostajući istovremeno u prijateljskim odno­sima s nevjernicima protiv vjernikaZato Allah, dž.š., kaže: Kada im se kaže: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tjmi želimo samo pomirenje između dvije skupine vjernika, s jedne strane, i nevjernika (među kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici Knjige), s druge strane." Međutim, Allah zna ono što je u njiho­vimdušama i što kriju u svojim prsima, pa kaže:

"Nikako! Oni uisti­nu nered prave, ali to i ne opažaju." /12/ Ono što oni namjeravaju smatrajući to uspostavlja­njem reda ustvari je pravi nered, a što oni ne osjećaju zbog svog neznanja. "Moj Bože! Učvrsti nas u Tvojoj vjeri i pokornosti i učini nas vjernicima čija spoljašnost nije suprotna njihovoj unutarnjosti!"

"Kada im se kaže: 'Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!', oni odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?' A doista su oni ma­loumnici, ali to oni ne znaju!" /13/

Uzvišeni Allah kaže: Kada se licemjerima kaže: "Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!", tjkao što oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, oživljenje, Džennet, Džehenem i sl., od­nosno, budite pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku izvršavanjem Njegovih naredbi i Njegovih

zabrana, oni kažu: "Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?" misleći pod maloum-nicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloum­nicima na istom stupnju!" Međutim, Allah Uzvišeni od­govara na ovo:

"A doista su oni ma­loumnici,.ali to oni ne znaju", tjoni ne znaju stanje u kojem se nalaze, što upućuje na zab­ludu i neo­baviještenost Neznanje je ovdje najgore po njih i ono najrječitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog puta. Ta zabluda povećava se uz istovremeno povećanje Allahove srdžbe i kazne prema njima, što je primjereno djelima koja čine. A Allah Uzvišeni nikome neće nepravdu učiniti!

Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama Mi se samo rugamo." /14/

Uzvišeni Allah kaže da kada ovi licemjeri susretnu vjernike, oni kažu: “Vjerujemo!”, pokazujući pred njima iman, bliskost i privrženost, i obmanjujući ih tako licemjerno se dodvoravajući i krijući svoje uvjerenje kako bi time osigurali korištenje doba­ra i dobi­ti koje pripadaju vjernicima.

Međutim, "kada se osame sa svojim šejtanima", odnosno kada odu kod svojih čelnika, prvaka i velikana među židovskim rabinima i vođama idolopoklonika i licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!" u nevjerstvu i idolopoklonstvu, "a mi se samo izrugujemo" sa pristalicama

Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se­llem..Uzvišeni Allah njima odgovara uzvraćajući na takve njihove postupke: "Allah se njima izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujući im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujući na ne­povredivost njihove imovine i krvi time što javno ispoljavaju iman i riječi Svjedočanstva:

"Nema boga osim Alla­ha; Muhammed je Allahov poslanik!", za razliku od onoga što im pripada na drugom svijetu (ahiretu), kao što je kazna i teška patnja. Ovo je i mišljenje Ibn-Džerira, budući da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i dokolicu, po mišljenju svih učenjaka, nespojive s Alla­hom.dž.š., ali su prihvatljive kao vid revanša i zadovo­ljavanja pravde putem nag­rade, odnosno kazne.

To potvrđuju i riječi Ed-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abba­sa..U tom smislu, riječi Allaha, dž.š.: "Allah se njima izruguje" znače: Allah se njima podsmijeva nagovještavajući im kaznu "podržava ih da u nevjerovanju lutaju". U vezi s ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, da riječ "podržava ih" znači ostavlja ih da ostanu dugo.

Mudžahid ističe da to znači: "povećava im, produžava im", dok neki drugi navo­de.da to znači: "kad god oni učine grijeh, Allah im za to da blagodat", što, u osnovi, predstavlja odgo­vor.kaznom, u skladu s riječima Al­laha, dž.š.: "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, sve dok se onome što im je dano ne bi obradovali! Tada bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!" /44/

"Tako bi se zameo trag narodu koji čini nasilje; a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Džerir ovo tumači, pa kaže da to znači: Da­jemo .imda .ostanudugou .svojoj.uobraženosti i drskosti, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i Mi srca njihova i oči njihove okrenemo, kao što nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110) Riječ znači "zabluda" dok znači "sljepilo"Zabluda u navedenom smislu događa se u srcu, ali se i sljepilo, također, koristi za srce

"Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom nejerovanju lutaju." /15/

Uzvišeni Allah kaže da kada ovi licemjeri susretnu vjernike, oni kažu: “Vjerujemo!”, pokazujući pred njima iman, bliskost i privrženost, i obmanjujući ih tako licemjerno se dodvoravajući i krijući svoje uvjerenje kako bi time osigurali korištenje doba­ra i dobi­ti koje pripadaju vjernicima. Međutim, "kada se osame sa svojim šejtanima", odnosno kada odu kod svojih čelnika, prvaka i velikana među židovskim rabinima i vođama idolopoklonika i licemjera, oni govore:

"Mi smo s vama!" u nevjerstvu i idolopoklonstvu, "a mi se samo izrugujemo" sa pristalicama Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se­llem..Uzvišeni Allah njima odgovara uzvraćajući na takve njihove postupke: "Allah se njima izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujući im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujući na ne­povredivost njihove imovine i krvi time što javno ispoljavaju iman i riječi Svjedočanstva:

"Nema boga osim Alla­ha; Muhammed je Allahov poslanik!", za razliku od onoga što im pripada na drugom svijetu (ahiretu), kao što je kazna i teška patnja. Ovo je i mišljenje Ibn-Džerira, budući da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i dokolicu, po mišljenju svih učenjaka, nespojive s Alla­hom.dž.š., ali su prihvatljive kao vid revanša i zadovo­ljavanja pravde putem nag­rade, odnosno kazne.

To potvrđuju i riječi Ed-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abba­sa..U tom smislu, riječi Allaha, dž.š.: "Allah se njima izruguje" znače: Allah se njima podsmijeva nagovještavajući im kaznu "podržava ih da u nevjerovanju lutaju". U vezi s ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud navode predanje od nekih ashaba

Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, da riječ "podržava ih" znači ostavlja ih da ostanu dugo. Mudžahid ističe da to znači: "povećava im, produžava im", dok neki drugi navo­de.da to znači: "kad god oni učine grijeh, Allah im za to da blagodat", što, u osnovi, predstavlja odgo­vor.kaznom, u skladu s riječima Al­laha, dž.š.:

"I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, sve dok se onome što im je dano ne bi obradovali! Tada bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!" /44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji čini nasilje; a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45)

Ibn-Džerir ovo tumači, pa kaže da to znači: Da­jemo .imda .ostanudugou .svojoj.uobraženosti i drskosti, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i Mi srca njihova i oči njihove okrenemo, kao što nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110) Riječ znači "zabluda" dok znači "sljepilo"Zabluda u navedenom smislu događa se u srcu, ali se i sljepilo, također, koristi za srce