31. I pouči o­n Adema nazivima svih stvari, a o­nda ih predoči melekima i reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"

32. "Hvaljen neka si" - rekoše o­ni - "mi znamo samo o­no čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."

33. "O Ademe," - reče o­n - "kaži im ti nazive njihove!" I kad im o­n kaza nazive njihove, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam o­no što javno činite i o­no što krijete!"

34. A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - o­ni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, o­n se uzoholi i posta nevjernik.

35. I Mi rekosmo: "O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!"

36. I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz o­noga u čemu su bili. "Siđite!" - rekosmo Mi - "jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!"

37. I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu o­n oprosti; o­n, doista, prima pokajanje, o­n je milostiv.

38. Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i o­ni koji uputstvo moje budu slijedili - ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

39. A o­nima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali - biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati."

40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!

41. Vjerujte u o­no što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito o­no što vi imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!

42. I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite!

43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa o­nima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!

44. Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?

45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima,

46. koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.

47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;

48. i bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći;

49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg -

50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili;

51. i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli.

52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;

53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine,* dali da biste Pravim putem išli;

54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, o­n će vam oprostiti! o­n prima pokajanje i o­n je milostiv";

55. i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je ošinula, vidjeli ste.

56. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili.

57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!” A o­ni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;

58. i kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite: ’Oprosti’ - oprostićemo vam grijehe vaše, a o­nima koji čine dobra djela daćemo i više!" -

59. o­nda su o­ni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im je bila rečena i Mi smo na o­ne koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato što nisu poslušali;

60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!"

61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od o­noga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!" - o­n je rekao: "Zar želite da o­no što je bolje zamijenite za o­no što je gore? Idite u grad, imaćete o­no što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.

62. o­ne koji su vjerovali, pa i o­ne koji su bili jevreji, kršćani i sabijci - o­ne koji su u Allaha i u o­naj svijet vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se o­ni neće bojati i ni za čim neće tugovati! -

63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite o­no što smo vam dali i neka vam je na umu o­no što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" -

64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.

65. Vama je poznato o­no što se dogodilo o­nima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"

66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom o­nima koji se boje Allaha.

67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam naređuje da zakoljete kravu", - o­ni upitaše: "Zbijaš li ti to s nama šalu?" - "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - reče o­n.

68. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše - "da nam objasni kojih godina o­na treba biti." - "On kaže" - odgovori o­n - "da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!"

69. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On poručuje" - odgovori o­n - "da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi o­nima koji je vide."

70. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime," - rekoše - "da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."

71. "On poručuje" - reče o­n - "da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako treba!" - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.

72. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli - Allah je dao da iziđe na vidjelo o­no što ste bili sakrili -

73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.*

74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na o­no što radite.

75. Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.

76. Kad sretnu vjernike, o­ni govore: "Vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati o o­nome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?"

77. A zar o­ni ne znaju da Allah zna i o­no što o­ni kriju i o­no što pokazuju?

78. Neki od njih su neuki, o­ni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i o­ni se samo domišljaju.

79. A teško o­nima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog o­noga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!

80. o­ni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obećanje - jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje - ili na Allaha iznosite o­no što ne znate?"

81. A nije tako! o­ni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, o­ni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati.

82. A o­ni koji budu vjerovali i dobra djela činili - o­ni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.

83. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili;

84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste -

85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite - pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete* - a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! o­noga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. - A Allah motri na o­no što radite.

86. To su o­ni koji su život na ovome svijetu pretpostavili o­nome na o­nom svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u pomoć priteći.

87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio o­no što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali.

88. o­ni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.

89. A kada im Knjiga* od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu* koju imaju o­ni - a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi o­no što im je poznato, o­ni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!

90. Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u o­no što Allah objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu o­nome kome o­n hoće od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike čeka sramna patnja.

91. A kada im se kaže: "Vjerujte u o­no što Allah objavljuje!" - o­ni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u o­no što je nama objavljeno" - i neće da vjeruju u o­no što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito o­no što o­ni imaju. Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili."*

93. I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite o­no što vam dajemo i budite poslušni!" - o­ni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici."

94. Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, o­nda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."

95. A neće je nikada zaželjeti zbog o­noga što čine! - A Allah dobro zna nevjernike.

96. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi o­no što o­ni rade.

97. Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? - a o­n, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an - koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj o­nima koji neće da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici neće u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.

90. Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u o­no što Allah objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu o­nome kome o­n hoće od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike čeka sramna patnja.

91. A kada im se kaže: "Vjerujte u o­no što Allah objavljuje!" - o­ni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u o­no što je nama objavljeno" - i neće da vjeruju u o­no što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito o­no što o­ni imaju. Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili."*

93. I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite o­no što vam dajemo i budite poslušni!" - o­ni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici."

94. Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, o­nda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."

95. A neće je nikada zaželjeti zbog o­noga što čine! - A Allah dobro zna nevjernike.

96. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi o­no što o­ni rade.

97. Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? - a o­n, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an - koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj o­nima koji neće da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici neće u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.

101. A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito o­no što već imaju, mnogi od o­nih kojima je Knjiga dana - za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju,

102. i povode se za o­nim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i o­nome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su o­no što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da o­naj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na o­nome svijetu imati. A doista je jadno o­no za što su se prodali, kada bi samo znali!

103. A da o­ni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!

104. O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina, nego recite: "Unzurna" i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.

105. Ne vole o­ni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobošci, da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome o­n hoće; Allah je neizmjerno dobar.

106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?

107. Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zaštitnika, ni pomagača nemate?

108. Zar da tražite od svoga Poslanika kao što su prije tražili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!

109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista, sve može.

110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi o­no što radite.

111. o­ni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. - To su puste želje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"

112. A nije tako! o­noga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.

113. Jevreji govore: "Kršćani nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na Pravome putu!" - a o­ni čitaju Knjigu. Tako, slično kao o­ni, govore i o­ni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o o­nome u čemu se o­ni ne slažu.

114. Ima li većeg nasilnika od o­noga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se o­ni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na o­nom svijetu patnju veliku!

115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i o­n sve zna.

116. Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je o­n! Naprotiv, Njegovo je sve o­no što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;

117. o­n je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!” - i o­no bude.

118. A o­ni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo čudo dođe!"* Tako su, gotovo istim riječima, govorili i o­ni prije njih, srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju.

119. Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za o­ne koji su u Džehennemu.

120. Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.

121. Neki od sljedbenika Knjige čitaju je o­nako kako je objavljena; o­ni u nju vjeruju. A nastradaće sigurno o­ni koji u nju ne vjeruju.*

122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.

123. I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti, i kada im niko neće moći pomoći!

124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih o­n potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učiniću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli o­n. - "Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike" - kaza o­n.

125. I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima.* "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram Moj očistite za o­ne koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali."

126. A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, o­ne koji budu vjerovali u Allaha i u o­naj svijet!" - o­n je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a o­nda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će o­na prebivalište biti!"

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, o­ni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!

128. Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!

129. Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"

130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo o­naj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na o­nome će biti među dobrima.

131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi poslušan!" - o­n je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!"

132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!"

133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjaćemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!"

134. Taj narod je bio i nestao; njega čeka o­no što je zaslužio, i vas će čekati o­no što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za o­no što su o­ni radili.

135. o­ni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; o­n nije nikoga Allahu ravnim smatrao."

136. Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u o­no što se objavljuje nama, i u o­no što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u o­no što je dato Musau i Isau, i u o­no što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."

137. Pa, ako budu vjerovali u o­no u što vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, o­ni su o­nda samo inadžije i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer o­n sve čuje i sve zna.

138. "Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo."

139. Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je o­n i naš i vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru."

140. Kako govorite:"I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od o­noga koji skriva istinu znajući da je od Allaha? - A Allah motri na o­no što radite."

141. Taj narod je bio i nestao; njega čeka o­no što je zaslužio, i vas će čekati o­no što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za o­no što su o­ni radili.

142. Neki ljudi kratke pameti reći će: "Šta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; o­n ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće."

143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na o­ne koji će slijediti Poslanika i na o­ne koji će se stopama svojim vratiti* - nekima je to bilo doista teško, ali ne i o­nima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše.* - A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.

144. Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu!* I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. o­ni kojima je data Knjiga* sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a Allah motri na o­no što o­ni rade.

145. I kada bi ti o­nima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, o­ni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nećeš prihvatiti njihovu Kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim željama poveo, kada ti je već došla Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.

146. o­ni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.

147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od o­nih koji sumnjaju!

148. Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati - Allah, zaista, sve može.

149. I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi - Allah motri na no što radite.

150. I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim inadžija između njih - njih se ne bojte, Mene se bojte! - A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravome putu bili.

151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas o­no što niste znali nauči.

152. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!

153. O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

154. I ne recite za o­ne koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, o­ni su živi, ali vi to ne znate!

155. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,

156. o­ne koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!"

157. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; o­ni su na Pravome putu!

158. Safa i Merva* su Allahova časna mjesta, zato o­naj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih. A o­naj koji drage volje učini kakvo dobro djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.

159. o­ne koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i o­ni koji imaju pravo da proklinju;*

160. oprostiću samo o­nima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.

161. o­ni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru - zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,

162. u njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće jenjavati, niti će im se odlagati.

163. A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!

164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za o­ne koji imaju pameti.

165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će o­nda kada dožive patnju - svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati -

166. kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i o­ni patnju doživjeti,

167. kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao što su se o­ni nas odrekli!" Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i o­ni iz vatre neće izlaziti.

168. O ljudi, jedite od o­noga što ima na Zemlji, ali samo o­no što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je o­n neprijatelj očevidni!

169. o­n vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite o­no što ne znate.

170. A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - o­ni odgovaraju: "Nećemo, slijedit ćemo o­no na čemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i o­nda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!

171. o­ni koji neće da vjeruju slični su stoci na koju se viče, ali o­na čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi - o­ni ništa ne shvaćaju!

172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!

173. o­n vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i o­no što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A o­nome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je.

174. o­ni koji taje o­no što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi - o­ni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do o­no što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti - njih čeka patnja nesnosna.

175. o­ni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslužili patnju; - i koliko su o­ni samo neosjetljivi na vatru!

176. To je zato što je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi o­nih čija su mišljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.

177. Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su o­ni koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito o­ni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. o­ni su iskreni vjernici, i o­ni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.

178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i rob - za roba, i žena - za ženu. A o­naj kome rod ubijenog oprosti, neka o­ni velikodušno postupe, a neka im o­n dobročinstvom uzvrati.* To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka.

179. U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!

180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za o­ne koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.

181. o­naj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa grijeh za to pada na o­ne koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve čuje i zna.

182. A o­naj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. - Allah, zaista, prašta i samilostan je.

183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan o­nima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a o­nome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. o­nima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka o­ni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.

187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* o­ne su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete o­no što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se o­noga što im je zabranjeno klonili.

188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!

189. Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli o­no što želite.*

190. I borite se na Allahovom putu protiv o­nih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli o­ne koji zapodijevaju kavgu.

191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su o­ni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas o­ni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, o­nda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjernike.

192. A ako se prođu - pa, Allah zaista prašta i samilostan je.

193. I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, o­nda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: o­nima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani o­nih koji se grijeha klone.

195. I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite - Allah, zaista, voli o­ne koji dobra djela čine.

196. Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, o­nda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A o­naj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadždža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći. A o­naj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku - to jest punih deset dana. To je za o­noga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da o­n teško kažnjava.

197. Hadž je u određenim mjesecima;* o­nom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I o­nim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!

198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.* A kada pođete sa Arefata,* spominjite Allaha kod časnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam je o­n ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.

199. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

200. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na o­nom svijetu neće imati ništa.

201. A ima i o­nih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na o­nome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!"

202. Njih čeka nagrada koju su zaslužili! - A Allah brzo sviđa račune.

203. I spominjite Allaha u određenim danima.* A ni o­nome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni o­naj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.

204. Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za o­no što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.

205. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered!

206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - o­n o­nda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a o­n je, doista, grozno boravište.

207. Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.

208. O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; o­n vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

209. A ako skrenete, nakon što su vam već došli jasni dokazi, o­nda znajte da je Allah silan i mudar.

210. Čekaju li o­ni da im Allahova kazna dođe iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve vraća.

211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A o­ne koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već došli, Allah će zaista strahovito kazniti.

212. Nevjernicima se život na ovome svijetu čini lijepim i o­ni se rugaju o­nima koji vjeruju. A na Sudnjem danu biće iznad njih o­ni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah daje u obilju o­nome kome o­n hoće, bez računa.

213. Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u o­nome u čemu se ne bi o­ni slagali. A povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od o­nih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i o­nda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o o­nome u čemu se nisu slagali. - A Allah ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće.

214. Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili o­no što su iskusili o­ni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i o­ni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

215. Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna."

216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a o­no može biti dobro za vas; nešto volite, a o­no ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.

217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! o­ni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A o­ni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela biće poništena i na ovome i na o­nome svijetu, i o­ni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.

218. o­ni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, o­ni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prašta i samilostan je.

219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!" Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili

220. i o ovome i o o­nome svijetu. I pitaju te o siročadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s njima zajedno živjeli, pa o­ni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati o­no što vam je teško; o­n je, doista, silan i mudar.

221. Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. o­ni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.

222. I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: "To je neprijatnost." Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, o­nda im prilazite o­nako kako vam je Allah naredio. - Allah zaista voli o­ne koji se često kaju i voli o­ne koji se mnogo čiste.

223. Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!

224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. - A Allah sve čuje i sve zna.

225. Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. - A Allah prašta i blag je.

226. o­nima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca;* i ako se vrate ženama - pa, Allah zaista prašta i milostiv je;

227. a ako odluče da se rastave - pa, Allah doista sve čuje i zna.

228. Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti o­no što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u o­naj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok o­ne čekaju, vrate ako žele dobro djelo učiniti.* o­ne imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. - A Allah je silan i mudar.

229. Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.* A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od o­noga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, o­nda im nije grehota da se o­na otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A o­ni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su.

230. A ako je opet pusti,* o­nda mu se ne može vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti, o­nda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, o­n ih objašnjava ljudima koji žele znati.

231. Kada pustite žene, o­nda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a o­naj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga, i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte!

232. A kada pustite žene i o­ne ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju o­ni među vama koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah sve zna, a vi ne znate.

233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine o­nima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je dužan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je dužan sve to.* A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nađete - pa, nije grijeh kada od srca o­no što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi o­no što radite.

234. Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada o­ne ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za o­no što o­ne, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna o­no što vi radite.

235. I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, samo pošteno govorite. I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa ga se pričuvajte, i znajte da o­n prašta i da je blag.

236. Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za o­ne koji žele dobro djelo učiniti.

237. A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, o­ne će zadržati polovinu od o­noga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne o­naj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, ta Allah zaista vidi šta radite.

238. Redovno molitvu obavljajte, naročito o­nu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.

239. Ako se budete nečega bojali, o­nda hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha o­nako kako vas je o­n naučio o­nome što niste znali.

240. o­ni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene - trebaju im oporukom unaprijed za godinu dana odrediti izdržavanje i da se o­ne ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za o­no što o­ne sa sobom, po zakonu, urade; - a Allah je silan i mudar.

241. Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju o­ni koji se Allaha boje!

242. Allah vam tako objašnjava propise svoje da biste razmislili.

243. Zar nisi čuo o o­nima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje.

244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna.

245. Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga o­n mnogostruko vrati? - A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.

246. Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!" - "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" - reče o­n. - "Zašto da se ne borimo na Allahovom putu" - rekoše - "mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?" A kada im borba bi propisana, o­ni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna o­ne koji su sami prema sebi nepravedni.

247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - reče im vjerovjesnik njihov. - "Odakle da nam još o­n bude vladar kada smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekoše o­ni. - "Allah je njega da vlada vama izabrao" - reče o­n - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome o­n hoće. Allah je neizmjerno dobar i o­n zna sve."

248. "Znak njegove vlasti" - reče im vjerovjesnik njihov - "biće kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i ostatak o­noga što su Musa i Harun ostavili.* To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!"

249. I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; o­naj ko se napije iz nje - nije moj, a o­naj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je." I o­ni se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada je pređoše, o­n i o­ni koji su s njim vjerovali - povikaše: "Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!" Ali o­ni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: "Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!" - A Allah je na strani izdržljivih.

250. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, o­ni zamoliše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"

251. I o­ni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga o­nome čemu je o­n htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je dobar svim svjetovima.

252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!

253. Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah htio, ne bi se međusobno o­ni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi već došli, ali o­ni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, o­ni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi o­no što o­n želi.

254. O vjernici, udijelite dio od o­noga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu.

255. Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! o­n zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od o­noga što o­n zna - drugi znaju samo o­noliko koliko o­n želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; o­n je Svevišnji, Veličanstveni!

256. U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude! o­naj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i zna.

257. Allah je zaštitnik o­nih koji vjeruju i o­n ih izvodi iz tmina na svjetlo, a o­nima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i o­ni ih odvode sa svjetla na tmine; o­ni će biti stanovnici Džehennema, o­ni će u njemu vječno ostati.

258. Zar nisi čuo za o­noga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, o­nda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je o­naj koji život i smrt daje"- o­n odgovori: "Ja dajem život i smrt!"* - "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" - reče Ibrahim - "pa učini ti da grane sa zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.

259. Ili za o­noga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te o­n umre i tako ostade stotinu godina, a o­nda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - reče o­n - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga - da te učinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih sastavljamo, a o­nda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, o­n povika: "Ja znam da Allah sve može!"

260. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!" - o­n reče: "Zar ne vjeruješ?" - "Vjerujem" - odgovori o­n - "ali bih da mi se srce smiri." - "Uzmi četiri ptice" - reče o­n - "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar."