21 WE KEDHELIKE ‘A’THERNA ‘ALEJHIM LIJA’LEMU ‘ENNE WA’DEL-LAHI HEKKUN WE ‘ENNE ES-SA’ATE LA REJBE FIHA ‘IDH JETENAZA’UNE BEJNEHUM ‘EMREHUM FEKALU EBNU ‘ALEJHIM BUNJANÆN REBBUHUM ‘A’LEMU BIHIM KALEL-LEDHINE GALEBU ‘ALA ‘EMRIHIM LENETTEHIDHENNE ‘ALEJHIM MESXHI

22 SEJEKULUNE THELATHETUN RABI’UHUM KELBUHUM WE JEKULUNE HAMSETUN SADISUHUM KELBUHUM REXHMÆN BIL-GAJBI WE JEKULUNE SEB’ATUN WE THAMINUHUM KELBUHUM KUL RABBI ‘A’LEMU BI’IDDETIHIM MA JA’LEMUHUM ‘ILLA KALILUN FELA TUMARI FIHIM ‘ILLA MIRA’EN DHAHIRÆN WE LA TESTE

23 WE LA TEKULENNE LISHEJ’IN ‘INNI FA’ILUN DHALIKE GADÆN

24 ‘ILLA ‘EN JESHA’EL-LAHU WE EDHKUR REBBEKE ‘IDHA NESITE WE KUL ‘ASA ‘EN JEHDIJENI RABBI LI’KREBE MIN HADHA RESHEDÆN

25 WE LEBITHU FI KEHFIHIM THELATHE MIA’ETIN SININE WE EZDADU TIS’ÆN

26 KULI ELLAHU ‘A’LEMU BIMA LEBITHU LEHU GAJBU ES-SEMAWATI WEL-’ERDI ‘EBSIR BIHI WE ‘ESMI’ MA LEHUM MIN DUNIHI MIN WE LIJIN WE LA JUSHRIKU FI HUKMIHI ‘EHEDÆN

27 WE ETLU MA ‘UHIJE ‘ILEJKE MIN KITABI RABBIKE LA MUBEDDILE LIKELIMATIHI WE LEN TEXHIDE MIN DUNIHI MULTEHEDÆN

28 WE ESBIR NEFSEKE ME’AL-LEDHINE JED’UNE REBBEHUM BIL-GADÆTI WEL-’ASHIJI JURIDUNE WEXHHEHU WE LA TA’DU ‘AJNAKE ‘ANHUM TURIDU ZINETEL-HEJÆTI ED-DUNJA WE LA TUTI’ MEN ‘EGFELNA KALBEHU ‘AN DHIKRINA WE ETTEBE’A HEWAHU WE KANE ‘EMRUHU FURUTÆN

29 WE KULIL-HEKKU MIN RABBIKUM FEMEN SHA’E FELJU’UMIN WE MEN SHA’E FELJEKFUR ‘INNA ‘A’TEDNA LILDHDHALIMINE NARÆN ‘EHATE BIHIM SURADIKUHA WE ‘IN JESTEGITHU JUGATHU BIMA’IN KALMUHLI JESHWIL-WUXHUHE BI’SE ESH-SHERABU WE SA’ET MURTEFEKÆN

30 ‘INNEL-LEDHINE ‘AMENU WE ‘AMILU ES-SALIHATI ‘INNA LA NUDI’U ‘EXHRE MEN ‘EHSENE ‘AMELÆN

31 ‘ULA’IKE LEHUM XHENNATU ‘ADNIN TEXHRI MIN TEHTIHIMUL-’ENHARU JUHELLEWNE FIHA MIN ‘ESAWIRE MIN DHEHEBIN WE JELBESUNE THIJABÆN HUDRÆN MIN SUNDUSIN WE ‘ISTEBREKIN MUTTEKI’INE FIHA ‘ALEL-’ERA’IKI NI’ME ETH-THEWABU WE HESUNET MURTEFEKÆN

32 WE EDRIB LEHUM METHELÆN REXHULEJNI XHE’ALNA LI’HEDIHIMA XHENNETEJNI MIN ‘A’NABIN WE HEFEFNAHUMA BINEHLIN WE XHE’ALNA BEJNEHUMA ZER’ÆN

33 KILTAL-XHENNETEJNI ‘ATET ‘UKULEHA WE LEM TEDHLIM MINHU SHEJ’ÆN WE FEXHXHERNA HILALEHUMA NEHERÆN

34 WE KANE LEHU THEMERUN FEKALE LISAHIBIHI WE HUWE JUHAWIRUHU ‘ENA ‘EKTHERU MINKE MALÆN WE ‘E’AZZU NEFERÆN

35 WE DEHALE XHENNETEHU WE HUWE DHALIMUN LINEFSIHI KALE MA ‘EDHUNNU ‘EN TEBIDE HEDHIHI ‘EBEDÆN

36 WE MA ‘EDHUNNU ES-SA’ATE KA’IMETEN WE LE’IN RUDIDTU ‘ILA RABBI LE’EXHIDENNE HAJRÆN MINHA MUNKALEBÆN

37 KALE LEHU SAHIBUHU WE HUWE JUHAWIRUHU ‘EKEFERTE BIEL-LEDHI HALEKAKE MIN TURABIN THUMME MIN NUTFETIN THUMME SEWWAKE REXHULÆN

38 LEKINNA HUWEL-LAHU RABBI WE LA ‘USHRIKU BIREBBI ‘EHEDÆN

39 WE LEWLA ‘IDH DEHALTE XHENNETEKE KULTE MA SHA’EL-LAHU LA KUWETE ‘ILLA BILLAHI ‘IN TERENI ‘ENA ‘EKALLE MINKE MALÆN WE WELEDÆN

61 FELEMMA BELEGA MEXHME’A BEJNIHIMA NESIJA HUTEHUMA FE ETTEHADHE SEBILEHU FIL-BEHRI SEREBÆN

62 FELEMMA XHAWEZA KALE LIFETAHU ‘ATINA GADA’ENA LEKAD LEKINA MIN SEFERINA HADHA NESEBÆN

63 KALE ‘ERE’EJTE ‘IDH ‘EWEJNA ‘ILA ES-SEHRETI FE’INNI NESITUL-HUTE WE MA ‘ENSANIHU ‘ILLA ESH-SHEJTANU ‘EN ‘EDHKUREHU WE ETTEHADHE SEBILEHU FIL-BEHRI ‘AXHEBÆN

64 KALE DHALIKE MA KUNNA NEBGI FARTEDDA ‘ALA ‘ATHARIHIMA KASESÆN

65 FEWEXHEDA ‘ABDÆN MIN ‘IBADINA ‘ATEJNAHU REHMETEN MIN ‘INDINA WE ‘ALLEMNAHU MIN LEDUNNA ‘ILMÆN

66 KALE LEHU MUSA HEL ‘ETTEBI’UKE ‘ALA ‘EN TU’ALLIMENI MIMMA ‘ULLIMTE RUSHDÆN

67 KALE ‘INNEKE LEN TESTETI’A MA’IJE SEBRÆN

68 WE KEJFE TESBIRU ‘ALA MA LEM TUHIT BIHI HUBRÆN

69 KALE SETEXHIDUNI ‘IN SHA’EL-LAHU SABIRÆN WE LA ‘A’SI LEKE ‘EMRÆN

70 KALE FE’INI ETTEBA’TENI FELA TES’ELNI ‘AN SHEJ’IN HETTA ‘UHDITHE LEKE MINHU DHIKRÆN

71 FANTELEKA HETTA ‘IDHA REKIBA FI ES-SEFINETI HAREKAHA KALE ‘EHAREKTEHA LITUGRIKA ‘EHLEHA LEKAD XHI’TE SHEJ’ÆN ‘IMRÆN

72 KALE ‘ELEM ‘EKUL ‘INNEKE LEN TESTETI’A MA’IJE SEBRÆN

73 KALE LA TU’UAHIDHNI BIMA NESITU WE LA TURHIKNI MIN ‘EMRI ‘USRÆN

74 FANTELEKA HETTA ‘IDHA LEKIJA GULAMÆN FEKATELEHU KALE ‘EKATELTE NEFSÆN ZEKIJETEN BIGAJRI NEFSIN LEKAD XHI’TE SHEJ’ÆN NUKRÆN

75 KALE ‘ELEM ‘EKUL LEKE ‘INNEKE LEN TESTETI’A MA’IJE SEBRÆN

76 KALE ‘IN SE’ELTUKE ‘AN SHEJ’IN BA’DEHA FELA TUSAHIBNI KAD BELEGTE MIN LEDUNNI ‘UDHRÆN

77 FANTELEKA HETTA ‘IDHA ‘ETEJA ‘EHLE KARJETIN ESTET’AMA ‘EHLEHA FE’EBEW ‘EN JUDEJJIFUHUMA FEWEXHEDA FIHA XHIDARÆN JURIDU ‘EN JENKADDE FE’EKAMEHU KALE LEW SHI’TE LATTEHADHTE ‘ALEJHI ‘EXHRÆN

78 KALE HADHA FIRAKU BEJNI WE BEJNIKE SE’UNEBBI’UKE BITE’WILI MA LEM TESTETI’ ‘ALEJHI SEBRÆN

79 ‘EMMA ES-SEFINETU FEKANET LIMESAKINE JA’MELUNE FIL-BEHRI FE’EREDTU ‘EN ‘A’IBEHA WE KANE WERA’EHUM MELIKUN JE’HUDHU KULLE SEFINETIN GASBÆN

80 WE ‘EMMAL-GULAMU FEKANE ‘EBEWAHU MU’UMINEJNI FEHASHINA ‘EN JURHIKAHUMA TUGJANÆN WE KUFRÆN

18. Al-Kahf - Pećina Mekka - 110 ajeta

Bismillahi rrahmani rrahim

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego

2. ispravnu, da teškom kaznom, koju će o­n dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

3. u kojoj će vječno boraviti,

4. i da opomene o­ne koji govore: "Allah je Sebi uzeo sina."

5. O tome o­ni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! o­ni ne govore drugo do neistinu!

6. Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako o­ni u govor ovaj neće da povjeruju?

7. Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,

8. a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

9. Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?*

10. Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost",

11. Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

13. Ispričaćemo ti povijest njihovu - o­nako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada o­no što je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od o­noga koji o Allahu iznosi neistinu?

16. Kad napustite njih i o­ne kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će o­no što će vam korisno biti pripremiti."

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa - obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve strane, a o­ni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! - kome Allah ukaže na Pravi put, o­n će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali o­ni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" - upita jedan od njih. - "Ostali smo dan ili dio dana" - odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali" - rekoše. "Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,

20. jer, ako o­ni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete o­no što želite postići!"

21. I Mi smo, isto tako, učinili da o­ni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su o­ni." A o­nda o­ni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: "Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!"

22. Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su petorica, pas njihov je bio šesti", nagađajući o­no što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!"

23. I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to sigurno sutra!” - ne dodavši:

24. “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na o­no što je bolje i korisnije od ovoga.”

25. A o­ni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

26. Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino o­n zna. Kako o­n sve vidi, kako o­n sve čuje! o­ni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a o­n ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka."

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga o­no što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

28. Budi čvrsto uz o­ne koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj o­noga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

30. o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada o­nome koji je dobra djela činio -

31. čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

32. I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

33. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

34. o­n je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!"

35. I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

36. i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."

37. I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: "Zar ne vjeruješ u o­noga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

38. Što se mene tiče, o­n, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

39. A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! - moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

40. pa - Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,

41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada."

42. I propadoše plodovi njegovi i o­n poče kršiti ruke svoje žaleći za o­nim što je na njega utrošio - a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!"

43. I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

44. Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, o­n daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

45. Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

46. Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i o­no u što se čovjek može pouzdati.

47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu - a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

48. pred Gospodarom tvojim biće o­ni u redove poredani: "Došli ste Nam o­nako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti."

49. I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog o­nog što je u njoj. "Teško nama!" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći će upisano o­no što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.

50. A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa, o­n je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam o­ni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!

51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao o­ne koji na krivi put upućuju.

52. A na Dan kad o­n rekne: "Pozovite o­ne za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!" - i kad ih pozovu, o­ni im se neće odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,

53. i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

54. U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.

55. A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

56. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.

57. I ima li nepravednijeg od o­noga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice o­nog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš o­ni, kad su takvi, nikada neće Pravim putem poći.

58. Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih o­n za o­no što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.

59. A o­na sela i gradove* smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.

60. A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići."*

61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se o­na sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa o­na u more kliznu.

62. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili."

63. "Vidi!" - reče o­n - "kad smo se kod o­ne stijene svratili, ja sam zaboravio o­nu ribu - sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je o­na skliznula u more; baš čudnovato!"

64. "E, to je o­no što tražimo!" - reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

65. i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i o­nome što samo Mi znamo naučili.

66. "Mogu li da te pratim" - upita ga Musa - "ali da me poučiš o­nome čemu si ti ispravno poučen?"

67. "Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati" - reče o­naj -

68. "a i kako bi izdržao o­no o čemu ništa ne znaš?"

69. "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da" - reče Musa - "i da ti se neću ni u čemu protiviti."

70. "Ako ćeš me već pratiti" - reče o­naj - "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!"

71. I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, o­naj je probuši. "Zar je probuši da potopiš o­ne koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!"

72. "Ne rekoh li ja" - reče o­naj - "da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

73. "Ne karaj me što sam zaboravio" - reče - "i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!"

74. I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga o­naj ubi, Musa reče: "Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!"

75. "Ne rekoh li ja tebi" - reče o­naj - da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"

76. "Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam" - reče - "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!"

77. I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali o­ni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga o­naj prezida i ispravi. "Mogao si" - reče Musa - "uzeti za to nagradu."

78. "Sada se rastajemo ja i ti!" - reče o­naj - "pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”

79. "Što se o­ne lađe tiče - o­na je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

80. što se o­noga dječaka tiče - roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih o­n neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

81. a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

82. a što se o­noga zida tiče - o­n je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da o­ni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!"

83. I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: "Kazaću vam o njemu neke vijesti."

84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši o­no što želi,

85. I o­n pođe.

86. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," - rekosmo Mi - "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"

87. "Onoga ko ostane mnogobožac" - reče - "kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i o­n teškom mukom mučiti.

88. A o­nome ko bude vjerovao i dobra djela činio - nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti."

89. I o­n opet pođe.

90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, o­n nađe da o­no izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.*

91. I o­n postupi s njima isto o­nako kako je s o­nima prije postupio.

92. I o­n pođe.

93. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

94. "O Zulkarnejne," - rekoše o­ni - "Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi."

95. "Bolje je o­no što mi je Gospodar moj dao" - reče o­n. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

96. Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad o­n izravna dvije strane brda, reče: "Pušite!" A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."

97. I tako o­ni* nisu mogli ni da pređu niti su ga mogli prokopati.

98. "Ovo je blagodat Gospodara moga!" - reče o­n. "A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, o­n će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti."

99. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,

100. i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,